U Crkvi sv. Donata u Zadru, danas, 25. svibnja,od 19 sati, održava se happening Ljiljane Mihaljević 'Gozba'. Gostite se do mile volje uz malo spretnosti i drskosti koje su potrebne da kod punog stola ne ostanete gladni. Akcija traje do iscrpljenja zaliha.
vrijeme: 25.05.2012. 19,00
mjesto: Zadar; Crkva sv.Donata
Zar se opet smanjujem?
Treba vidjeti je li to istina.
Digne se i pođe k stolu da se tu izmjeri...
Nikad prije nisam bila ovako malena, nikad uživotu.
I moram reći da je sada prešlo svaku mjeru!
Lewis Caroll: Alica u zemlji čudesa)
(...) Bogato postavljen 'švedski' stol, puno je viši od svoje uobičajene visine. Ta mrtva priroda u formi instalacije kao da predstavlja uobičajeni domjenak na otvorenju izložbe, koji, međutim nije posve dostupan, a traži interakciju posjetitelja, stvarajući happening – prostorno vremenski događaj, u kojem sudjeluje publika, djelomično provodeći zamišljeni scenarij, te istovremeno ostvarujući slučajne, nerežirane i spontane situacije. Osim toga autorica se ovdje ironijski odnosi prema umjetničkim institucijama, uvriježenom načinu ophođenja i ponašanja, sustavu umjetnosti kao i mreži odnosa na umjetničkoj sceni.
Gozba predstavlja pokušaj da ukaže na simptom koji provocira sudionike, kao i na specifične, neočekivane i nekontrolirane životne situacije i oblike ponašanja. Gozba kao happening proširuje zamisli ready madea i instalacije na cjelokupnost ponašanja umjetnika i publike, odnosno proširenjem i prenošenjem zamisli kolaža i asemblaža s razine slike i objekta na razinu prostorno vremenskog događaja. Ovdje se kolažira životna aktivnost umjetnika i publike. A istovremeno se njihovo svakodnevno ponašanje, svjetonazor i vrijednosti unose u umjetnički događaj kao ready made.
Kontinuitet rada Ljiljane Mihaljević, koja je formalno umjetničko obrazovanje ali i velik dio umjetničkog rada realizirala izvan Hrvatske, obuhvaća široko diskurzivo polje društvene problematike. U jednom od posljednjih ciklusa, podnaslovljenom 'Slike iz nemoći' sa kojim se predstavila u galeriji Prica u Samoboru i galeriji MC u New Yorku Ljiljana ukazuje na višereferencijalno odnošenje prema misaonom procesu u kojem pozicionira vlastito umjetničko iskustvo i profesionalan rad, s jedne strane, te s druge svijet umjetnosti i poziciju umjetnika i umjetničkog djela u različitim sistemima vrijednosti, tržišta ili institucija, dok se u ranijem performansu Apartman s pogledom (2005. Firenca, Milano) bavila fenomenom elitizma, a u performansima 'Where are you?' (2003. Firenca, Rim, Milano, London, Prag) i Amore mio (2007. Firenca, Venecija) uz utjecaje i doprinose feminističke kritike,osvrće se na problem društvene neprilagođenosti i osamljenosti pojedinca.
U kontekstu rada na happeningu Gozba, umjetnica kaže kako nam se … u suvremenom društvu svakodnevno pruža velik broj mogućnosti i prilika da iskoristimo beskrajne ponude koje se prostiru pred nama. Te nastavlja … taj raskošni stol je svima ponuđen, ali samo najspretniji, najsnalažljiviji mogu se domoći njegova sadržaja. Svi imamo tu privilegiju uvida u njegovu ponudu, ali ironijom sudbine, mnogi i uz tu ponudu ostanu gladni, jer, kao što znamo, stol je prilično visok, gotovo nedohvatan. Možda se zbog ponosa ili stida ne usudimo popeti na ponuđen stolac da bismo došli do hrane, možda nemamo dovoljno blisku osobu kraj sebe koja bi ispreplela ruke u “lopovske ljestve” te nam tako pomogla uspeti se do stola. U svakom slučaju razlozi zašto neki ostaju gladni a drugi jedu do mile volje - različiti su koliko su različiti i ljudi. (Ljiljana Mihaljević, izjava o radu)
Ljiljana svoj, kako ga naziva 'duhovito - ironični rebus' u vidu švedskog stola tretira kao mali psihosocijalni eksperiment koji testira snalaženje pojedinca (posjetitelja izložbe) u svladavanju prepreka (visina stola) da bi došao do cilja (hrana i piće), predstavlja otvoren prostor transfiguracije, igre i razmjene značenja između djela, sudionika i gledatelja. Iako je hrana ponuđena posjetitelju na konzumaciju, do nje nije jednostavno doći te se pored predimenzioniranog stola u velikom praznom prostoru galerije posjetitelj osjeća poput Alice: Zar se opet smanjujem? Treba vidjeti je li to istina. Digne se i pođe k stolu da se tu izmjeri... Nikad prije nisam bila ovako malena, nikad u životu. I moram reći da je sada prešlo svaku mjeru! (Lewis Caroll: Alica u zemlji čudesa, Biblioteka Vjeverica, Mladost, Zagreb, 1978, str. 21). Branka Benčić
