Preskočite na glavni sadržaj

Dodjela likovnih nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnika

Dodjela likovnih nagrada HDLU-a za 2011. godinu, održat će se u četvrtak, 15. prosinca, u 12 sati, u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu. Likovna nagrada za životno djelo bit će dodijeljena Mladenu Stilinoviću, Petar Barišić dobitnik je nagrade za najbolju izložbu, dok su Dino Zrnec i Josip Tirić dobitnici nagrade za mlade umjetnike.
vrijeme: 15.12.2011. 12,00
mjesto: Zagreb; Stara gradska vijećnica, Ulica Sv. Ćirila i Metoda 5
url: http://www.hdlu.hr
Odlukom Odbora za dodjelu likovnih nagrada HDLU u sastavu:  Zlatko Kopljar,  Mio Vesović,  Zoltan Novak, Ljiljana Mihaljević i Danijela Ratkajec. Laureati za 2011. godinu su:
- Mladen Stilinović, Likovna nagrada za životno djelo za 2011. godinu
- Petar Barišić, Likovna nagrada za najbolju izložbu u 2011. godini za izložbu Gluho zvono, Crkva Sv. Donata, Zadar i Dom hrvatskih likovnih  umjetnika, Galerija Bačva, Zagreb
- Dino Zrnec i Josip Tirić, Likovna nagrada za mlade umjetnike za 2011. godinu
 
Mladen Stilinović, rođ 1947. proizlazi iz tradicije avangarde, zauzimanja za društvenu dimenziju umjetnosti kao neo-avagarda ili retroavangarda – što je i naziv njegova projekta s grupom IRWIN 1994. –  koja je u svijet umjetnosti uvela nove umjetničke forme, ali i nove načine njihova predstavljanja. Bio je član Grupe šestorice autora koja je od 1975. do 1979. godine djelovala u Zagrebu kao tzv. Nova umjetnička praksa koja je izašla iz galerijskih prostora izlažući svoje radove na otvorenom, u javnom urbanom prostoru što je bio iskaz kritike galerijskog sistema. Stilinović tu tradiciju u novije vrijeme nastavlja tako da svoje radove povremeno izlaže u vlastitom stanu.

Njegove slike riječi, pamfleti i parole – ispisani su na kartonima koji simboliziraju papirnatost, efemernost svih političkih govora o uzvišenim ciljevima i sl. Na isti način, u primarnom simbolizmu vezanom uz povijesni i društveni trenutak, koristio je crvenu boju u postupku desimbolizacije kroz njezino svođenje na fizičku supstancu, na tvar, pigment koji se potroši u činu slikanja postupno je zamjenjujući rozom bojom. Eksploatacija mrtvih, istodobno jedan rad, njegov 'najslikarskiji', i ciklus radova iz 1980. – 1990., s kojim je Stilinović sudjelovao na Documenti XII 2007. godine su kopije ili interpretacije djela suprematizma, konstruktivizma i soc-realizma kao 'iskorištavanje' mrtvih slikarskih poetika, mrtvih znakova poput križa i zvijezde.

Kratkotrajnost i trošivost dnevne politike, mehanizam moći koji ulazi i u delikatnije mehanizma svakodnevice, autor je materijalizirao apliciranjem voća na 'fenomenološke' objekte, naslovnice (okomitog postava) nacionalnih i regionalnih dnevnih listova, 'prepunih teškim riječima' koje već drugi dan zaboravljamo; jednako odumiru i voće i riječi, riječi kao ideološki fenomen, i stoga se Stilinovićevi radovi često temelje na jezičnim igrama. U svom umjetničkom djelovanju koristi tzv. 'siromašne materijale', iako se kratkotrajno bavio i eksperimentalnim filmom i povremeno videom. Kad kao materijal umjetnosti koristi hranu, dotiče je i izmiješta te prepušta protoku vremena potičući emocionalnu percepciju u gledatelja. Mješavina dokumentarnosti i fikcije je i inače karakteristični postupak ovog umjetnika, riječima Nade Beroš.

Umjetničke knjige, 'knjige umjetnika' Mladen Stilinović radi od 1970ih, intervenirajući na materijalima poput kartona, novina, tkanina i predmeta svakodnevne upotrebe. Boris Greiner u njima zamjećuje 'načelo izbjegavanja velikih riječi'.

Što se tiče umjetničkog tržišta, Stilinović će reći: 'Novac je novac, umjetnost je umjetnost'. U Pohvali lijenosti prvi put pročitanoj u galeriji Opus Operandi, Gent, 2.5.1993. Stilinović zaključuje: 'Umjetnici Zapada nisu lijeni i zato više nisu umjetnici, već proizvođači nečega…'. S Drugim svjetskim ratom glavna struja avangardne umjetnosti preselila se iz Europe u New York, a engleski sociologija jezika proglašava univerzalnim jezikom suvremene umjetnosti. Oni koji ne govore jezikom zapadne umjetnosti i umjetničkog tržišta, isključeni su iz tog svijeta – propitivanje odnosa jezika umjetnosti i jezika ideologije počelo je Stilinovićeve rečenice-umjetničkog rada iz 1994. - 1995.: 'Umjetnik koji ne govori engleski nije umjetnik'.
Na Venecijanskom bijenalu 2003. u selekciji Igora Zabela izlaže 'Rječnik – Bol'.

Rječnik je ekvivalent svijeta, a Stilinović 523 stranice rječnika prekriva bijelom bojom. Definicije svih riječi zamjenjuje jednom jedinom riječi 'bol' a da bi se zaista spoznalo ovo djelo, na način da se iskusi bol, trebalo bi pomno iščitati sve stranice rječnika. Na izložbi fotografija koje strukturalno koristi ponovno kao jezik, njima dokumentirajući društvo i društvene procese /'Cinizam siromašnih' u Muzeju suvremene umjetnosti, Zagreb, 2001. –2002.) bijela najlonska vrećica je za Stilinovića vizualna parabola za siromaštvo. Svoj je neupitan socijalni angažman obojio neprikrivenim cinizmom kao specifičnim oblikom autodistance – kako Sloterdijk definira 'cinički um'.

Na 11. istanabulskom bijenalu 2009. na poziv WHW-a njegov rad nosi naziv 'Nitko ne želi vidjeti' – što? činjenicu da šest najbogatijih ljudi na svijet posjeduje bogatstva koja su ekvivalent imanju 600 000 najsiromašnijih. Stilinović je 9 godina bio voditelj Galerije proširenih medija, također je bio jedan od osnivača Galerije Podroom. Izlagao je i izlaže širom svijeta, često uz teorijsku i kustosku potporu životne suputnice i suradnice Branke Stipančić, primjerice 1999. u Moderna Museet u Stockholmu sudjelovao je na rezimirajućoj izložbi 'After the Wall', te na kulturološki zanimljivoj izložbi 'Krv i med' u Beču 2003. Njegova djela su u kolekciji Erste, ali i Moma-e u New Yorku te Centra Georges Pompidou u Parizu.

Od travnja do srpnja ove godine Madenu Stilinoviću priređena je velika retrospektivna  izložba u Muzeju Ludwig u Budimpešti, a od recentnih izložbi ističe se ona koju je s Borisom Cvjetanovićem održao u listopadu i studenome ove godine u Galerie Frank Elbaz u Parizu. 'Geometrija za siromašne', naslov djela Mladena Stilinovića, mogla bi poslužiti kao metafora za politiku i ideologiju koja je gurnula modernu umjetnost na 'margine' europskog modernističkog projekta, na mjesta koja još i danas neprestano rekonfiguriraju svoj status polu-periferija, kako piše u katalogu Istanbulskog bijenala na stalno iznova obnavljanu temu Od čega čovjek živi?. Mladen Stilinović izjavljuje, 'Nema umjetnosti bez posljedica'. Stoga će crvenim slovima ispisanu optimističku riječ 'sutra', precrtati s dvije ukrižene crvene linije. No, to isto tako možemo protumačiti kao poziv da se usredotočimo za sadašnji trenutak, pa tako i trenutak dodjele Nagrade za životno djelo, koje je i dalje-u-nastajanju. Silva Kalčić
Više o laureatima pogledajte ovdje.