Preskočite na glavni sadržaj

'Satis sunt mihi pauci (Malobrojni su mi dovoljni)' - praizvedba

Dramski ansambl 57. splitskog ljeta, u koprodukciji s LFKs Marseille u ponedjeljak, 1. kolovoza, u 21 sat, u Podrumima Dioklecijanove palače praizvest će komad 'Satis sunt mihi pauci (Malobrojni su mi dovoljni)' Jean Michela Bruyèrea, jednog od najintrigantnijih multidisciplinarnih umjetnika današnjice, redovitog uvaženog gosta festivala u Avignonu.
vrijeme: 01.08.2011. 21 h
mjesto: Brussels, Belgium
url: http://www.splitsko-ljeto.hr/

Jean Michel Bruyère
SATIS SUNT MIHI PAUCI
(Malobrojni su mi dovoljni)
Koprodukcija: LFKs Marseille i Dramski ansambl Splitskog ljeta
Premijera: Podrumi Dioklecijanove palače, 1. kolovoza 2011. u 21h
Reprizne izvedbe: 2. i 4. kolovoza
Obavezan je dolazak publike u potpuno bijeloj odjeći

Redatelj : Jean Michel Bruyère

Sudjeluju : Ksenija Prohaska, Arijana Čulina, Nives Ivanković, Thierry Arredondo, Laurent Dailleau, Martine Brunott,  Jean Michel Bruyère, Louise Bruyère, Nadine Febvre, Delphine Varas, Darko Japelj, Petar Cvirn, Nikša Arčanin, Petar Grimani, Fractal Falus Teatar, Stipe Bulić, Kristina Ozretić, Katarina Ravlić, Ivona Juretin, Margarita Vuko, Antonija Matković, Mia Roknić, Oliver Jularić, Mia Čotić, Lucija Čurak, Marija Katavić, Miranda Vidović, KUD Pleter, KUD Srijane

Poput dva nasuprotna ogledala

Jean-Michel Bruyère, jedan od najintrigantnijih multidisciplinarnih umjetnika s brojnim zapaženim radovima upravo u kazalištu, zacijelo će otvoriti novo istraživačko-izričajno poglavlje u bogatoj povijesti Splitskog ljeta. Čisteći gomilu, masu, množinu - koja nužno zaprema neki prostor ili površinu - Bruyère putuje kroz vrijeme i neminovno se vraća onima koji su to smjelo radili i prije njega. Prvim korakom on je već kod Nietzschea i njegove potrage za odabranima. Nietzscheov korak vodi natrag - Seneki: Satis sunt pauci!

I sam Seneka oslanja se na dva izvora. Citira Epikura: 'Moje pisanje nije za svakoga; ono je samo za tebe; jer smo jedan drugomu jedan veliki teatar'. Ali, Seneka citira i Demokrita i upravo ta dva citata daju okvir Senekinom razmišljanju. Odražavajući, svaki za sebe, naličje odraza onog drugog, oni istodobno sadržavaju i svoj vlastiti odraz - poput dva nasuprotno postavljena ogledala.