Preskočite na glavni sadržaj

Petar Brajnović – izložba u Fažani

Izložba Petra Brajnovića, pod nazivom 'Redemptor in the Space', otvara se u srijedu, 20. srpnja, u 20,30 sati, u Galeriji Albergo u Fažani.
vrijeme: 20.07.2011. 20,30
mjesto: Beijing, China
'Na Golom brdu u zaleđu Rovinja na imanju obitelji Brajnović živi i radi Petar Brajnović. Živi poput pustinjaka, u kuli koja podsjeća na Gaudijeve građevine. Netko će reći da takav ambijent u značajnoj mjeri određuje Petrovo ponašanje kao umjetnika – njegovu nepredvidljivost, divlju ćud, nepoštivanje temeljnih pravila za solidnu umjetničku karijeru i tome slično. Petrova je umjetnička strategija neodvojiva od njegove životne rutine, isto kao što je njegova svakodnevica gotovo bez ostatka izjednačena s umjetničkim djelovanjem. S jednom značajnom razlikom u odnosu na uobičajeno ponašanje jedinki koje daleko od »razuzdane gomile« stvaraju drugačije, začudne svjetove. Petar je divlji čovjek – tako sebe povremeno naziva – koji ne mari za artefakte. Kontinuirano živi sadašnjost vodeći ratove, najčešće sam sa sobom, reagirajući na Stari zavjet i sadržaje koji dolaze s televizijskog ekrana. Ili pak na podražaje tijekom susreta s drugim umjetnicima i ostalima koji povremeno posjećuju surovu pustinju u zaleđu Rovinja. Indiferentnost spram potrošačkog svijeta, odnosno tvrdoglava usredotočenost na bizarne veze između ljudi, stvari i pojava, oslobađa nevjerojatan kreativni potencijal. Petar ga intenzivno koristi, no ujedno se konfrontira s tržišnom logikom suvremene umjetničke prakse. On, naime, ne mari ni za umjetničku logistiku, koja podrazumijeva proizvodnju artefakata, njihovu katalogizaciju, fotografiranje te uobičajeno nadmudrivanje na relaciji umjetnik – kustos – galerija ili muzejska institucija – medijska prezentacija.

Članovi obitelji zamjeraju mu na 'nemaru' prema objektima koje proizvodi, a potom ih brzo sklanja u stranu ili uništava. Zapravo, ne žele prihvatiti činjenicu da bi puka proizvodnja umjetnosti sužavala i ometala Petrovu permanentnu borbu sa sobom i okolinom. Za njega vrijede pravila posve drugačija od uvriježenih. Dok »socijalno osviješteni« umjetnici diljem svijeta iznalaze kojekakve načine da se dodvore muzejima, galerijama, kustosima, publici i medijima, za Petra je taj napor posve beznačajan. Svjedoci njegovih instalacija, javnih akcija ili artefakata uglavnom su tek namjernici koji do Golog brda svraćaju tijekom jednodnevnih izložbi ili akcija gostujućih umjetnika što se na tom lokalitetu održavaju u ljetnim mjesecima već petu godinu za redom, kao i tijekom skupnih izložbi – ako umjetnik-pustinjak ne odustane u zadnji tren, pred samo otvorenje manifestacije. Zanimljivo je da za trajanja sličnih izložbi Petar zna i po nekoliko puta mijenjati elemente svojih instalacija. Sve to potvrđuje metaforu o umjetniku neopterećenom socijalnim okvirima suvremene umjetničke prakse. Držeći se te svoje logike, Petar je u stanju naslikati zmiju koja izlazi iz rukava Titove uniforme, paliti led potaknut logom na stražnjem dijelu jakne jednog aktera u Tarantinovu filmu Death Proof, hodati u teškim željeznim cokulama, navlačiti metalne šljemove različitih oblika, rezati crni ugljen kućnom spravom za rezanje kruha, na zidu komornog ateljea sučeliti diktatore – Staljina, Tita i Busha mlađeg – s licima Freuda i seks-ikone Marilyn Monroe...

Petar ništa ne baca, on je sakupljač glomaznog otpada i dobar poznavatelj divljih istarskih deponija. U njegovu komornom studiju ekran računala je okomito postavljen. Na njemu se glazbene linije razvode sustavom znakova razumljivih samo konstruktoru. U neposrednoj blizini računala je stari pisaći stroj kakav malo tko danas više koristi, pa razbijeni sat na kojem se vrijeme zaustavilo, goblen s motivom crvenih ruža… Bizarne se kombinacije mijenjaju iz dana u dan, ponekad u jednom te istom danu. Na imanju obitelji Brajnović, u kuli koja podsjeća na Gaudijeve građevine, vodi se permanentna borba – lotta continua – u ime i kontra umjetnosti.'

Petar Brajnović rođen je 1972. godine u Puli. Pohađao je srednju školu Primijenjene umjetnosti i dizajna u Puli. Studirao na Kraljevskoj Akademiji u Den Haagu (Nizozemska) 1992/93. godine. Likovnim radom bavi se aktivno od 1985. god. Član je HDLU Istre, HDLU Zagreba te Rovinjske kolonije. Skupno je izlagao na Godišnjim izložbama HDLU Istre, Likovne kolonije Rovinj, 'Grisia' Rovinj, u Nizozemskoj. Sudjeluje na Zagrebačkom Salonu Mladih1995. god. Samostalno je izlagao u Rovinju. Za svoj umjetnički rad dobitnik je nagrade Grada Voorhuta u Nizozemskoj.