Boris Roce rođen je 1952. u Kičevu. Diplomirao na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, na Odjelu likovne kulture s izbornim kolegijem grafike.
Sandra Ban rođena je 1972. u Rijeci. Konceptualna umjetnica i dizajnerica.

‘Osjetiti drhtaj rasta prirode, sokove debla i trave, kišu i zvuk neba koje prolazi, udahnuti trenutak zemlje, sladak miris radosti jutra u vlazi šume, biti i živjeti u suglasju sa planetom, sa mijenama elemenata od kojih su sazdane čestice života. Prepuštajući se snazi prirode Boris Roce i Sandra Ban razgovaraju djelima, slažu ih i raspoređuju, nadopunjuju prostor stvarajući ambijentalni postav koji se doživljava svim čulima. Vizualne slike obogaćene su potrebom dodira i zvuka, blagim mirisima i okusima. Cjelovit doživljaj izazov je, dalek od urbane atmosfere ulica i ljudi. Kontrast u kojem se pojačava bazičnost postanka, a sva osjetila stapaju u cjelinu umjetničkog djela.   

Intuicijom i upijajući snagu prostora Boris Roce stvara djela iznimne lakoće. Koristeći glinu, zemlju kao svoj medij, a uz pomoć visokih temperatura pečenja, nagle izmjene zraka i vode nastaju njegova umjetnička djela, radovi iz kojih zrači jedinstvo elemenata. Tražeći što autentičniji slikarski govor koji bi ga učinio prepoznatljivim, umjetnik opisuje skriveno, nedefinirano, koje se uvijek nalazi između stvari, teme, misli, boje i linije.

Apstraktne ploče pružaju mu mogućnost meditacije, prazninu koja je potrebna da bi se ostvario mir, a ruže kao simboli, sugestivno i izravno dozivaju organske oblike, oble, pune topline i bujanja. Ritam nastaje iz harmonije duhovnog i osjetilnog poimanja forme.

Glineni oblici nose dinamičnost površina, zapisi evociraju na pore lista, površinu zemlje, plodnost cvijeta, prostranstvo neba, na etnografske prikaze drevnih naroda. Ovdje, uklopljeni u sadržajni sklop, dobivaju drugo značenje. Stvorena je nova realnost koja se igra sa stvarnošću. Obuzet istraživanjem i poniranjem u beskrajne mogućnosti koje pruža jednostavnost, umjetnik koristi raznolikost tekstura. Gradacija polazi od prozračnosti pa sve do teške zgusnute punine koja pruža jakost. Bogatstvo transformacije nadopunjuje boja koje razrađenim nijansama daju predmetima sjaj, uklapajući se i izvirući iz površine.

Promjenjivi ciklusi života i smrti, težnja su bezgraničnom prostoru u kojem osjećamo svemir punoćom svojih datosti, iz suglasja pet osjetila rađa se cjelina i simboličnost. Oblici nose toplinu ruke, otiske dodira, dnevnik su postojanja pojedinca koji ne želi mijenjati divljinu, već postati dio nje.

Sandra Ban traga za materijalom: drvo, kamen, keramika, željezo, njihovim jedinstvom stvara asamblaže koji poput naplavina rijeke zastaju jedni pokraj drugog, sudaraju se, preklapaju, dodiruju, mijenjajući sebe i okoliš. Senzibilnim pulsom energije nadopunjuje se njihovo značenje, umanjuju se kontrasti, te sve dobiva skoro monokromni kolorit njihove prirodne osnove. Prepuštajući se snazi nastanka umjetnica otvara svoja čula prirodi. Zemlja, vatra, voda i zrak, četiri elementa gradnje svemira, nas.

Forme oslobađa konkretnog iz vizualne stvarnosti, osvješćuje ih i osamostaljuje, one ne predstavljaju prirodu, već jednostavno postoje kao dio nje. Neobične kompozicije sastavljene su od reduciranih, pojednostavljenih i čudnovatih formi. Transformacija realnosti naslućena je. Mekani i obli, sukladno tehnici, donose asocijaciju nastanka kroz vrijeme, glatkoću kamena i nemira bujice vode, oblici se mijenjaju i pokreću, ispod njihove opne nalaze se tragovi. Odmjerenom dinamikom predmeti se nižu jedan za drugim, dojam nestvarnosti stvara i razlomljeni prostor koji teče, nastavlja se i tek u cjelini moguće je njegovo iščitavanje.
Usamljena i nježna djela, bogata su dinamikom, isprepletanjem, prodorima i neobičnošću koje izrastaju iz svježih kombinacija, ona otkrivaju senzibilitet umjetnice kojoj ne nedostaje stvaralačkog zanosa. Doživljavajući svijet svim osjetilima, prepušta se pulsu prirode, struji kreativnosti koja izvire neometano. Kompaktnost i simbolika vodi nas kroz doživljaje Sandre Ban, u njezino razumijevanje i osjećanje. Ona ga objašnjava kao energiju koja je vodi u radu i otvara vrata šestog čula, skladnog jedinstva tijela i prirode, kreativnog i intuitivnog stvaranja.' Jasna Rodin

(I.P., 12.03.2010)

Ispiši stranicu