pretraživanje
rssizložba
Đuro Seder: Autoportreti
|
vrijeme: 9.3.2010.
- 25.3.2010.19,00
mjesto: Zagreb; Studio Račić MG, Margaretska 3 organizator: Moderna galerija
U utorak, 9. ožujka, u 19 sati, u prostoru Studija Račić MG, Zagreb, otvara se izložba 'Autoportreti' Đure Sedera. Radovi se mogu razgledati do 25. ožujka. Đuro Seder rođen je u Zagrebu 1927. godine. Od 1946. do 1951. studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a potom (do 1953.) i specijalizirao slikarstvo kod prof. M. Tartaglie na istoj akademiji. Od 1981. dvije je godine docent, a potom redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom 1983- 1987. obnašao je dužnost dekana na ALU. Od umirovljenja 1998. u statusu je proffesora emeritusa. Bio je član grupe Gorgona. Od 2000. godine član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zdenko Rus: Autoportreti 'starog divljeg'  Prije četrdeset dvije godine - a bila je to godina studentske pobune u Parizu i u ostalim europskim gradovima uključujući i Zagreb, te okupacije Čehoslovačke, što je definitivno raspršilo smisao i samog razgovara, a kamoli društvenog ostvarenja utopije socijalizma - pisac ovih redaka posjetio je slikara Sedera u njegovu atelieru u Zapruđu, s namjerom da o tome i piše. 'Nećete moći ništa vidjeti jer se nema što vidjeti', obavijestio je Seder u svom prethodnom pismu. Vanjske okolnosti su bile takve da je veoma malo imao vremena za slikanje. A unutarnje okolnosti? 'Čini mi se — a to je zaista tako — da još nisam naslikao svoju sliku. Svaki put kad slikam mislim da sam blizu...' Doba je to Sederovih anonimnih formi, bezimenih, posve ispražnjenih, muklih i bezbojnih, koje u svojoj totalnosti komuniciraju s Ništa. Možda je Seder 'suviše' cerebralan', komentirao je pisac ovih redova. 'Naime, suvremeno slikarstvo velikim se dijelom 'raspada na činjenice', što znači da se 'sve što se može izreći' mora 'izreći jasno'. Odbacuje se gustina i nejasnost svijeta, gustina i nejasnost slikarstva, i ta stara 'istina' slikarstva proglašava se subjekivnim (ili metafizičkim) mistifikacijama. Ali proglasiti tmine nepostojećima samo zato što se ne mogu izreći 'jasno', stvar je prihvaćanja jednog od mogućih modela svijeta (ili slikarstva).' Naravno, citirani stavovi o jasnosti dolaze iz slavnog Wittgeinsteinova Tractatusa Logico-Philosophicusa. U teoretskim krugovima, ali i u kritici, situacija slikarstva i problem umjetnosti uopće bili su u tim godinama obilježeni mračnim prognozama njezinu kraju, bar one kakvu smo dotada poznavali. Ponovno je oživljeno Hegelovo proročanstvo o svršetku umjetnosti, budući da ona u razvoju (svjetskog) duha danas (to jest u Hegelovo vrijeme) nije optimalan način, oblik, potreba duha u ostvarenju svoje apsolutnosti, jer u posljednjoj fazi svoga dovršetka, to jest ponovnog dolaženja k sebi, odigrava se (taj apsolutni duh) upravo kroz najvišu duhovnu djelatnost, naime filozofiju (kao metafiziku). Pisca ovih redaka ta je Hegelova teza veoma rano zaokupila i u mnogo čemu odredila, veoma je intenzivno osjećao mračnu stranu svoga bezrezervnog oduševljenja umjetnošću, te se te stigme nije, u biti, uspio riješiti do danas. (…) |
|
(I.P., 08.03.2010) |
Ispiši stranicu
