Borivoj Martinić-Jerčić i Danijel Detoni u Zlatnoj dvorani

Program:

Franz Schubert: Veliki duo (Sonata) u A-duru za violinu i klavir, op. 162, D. 574
Allegro moderato
Scherzo (Presto)
Andantino
Allegro vivace

Johannes Brahms: Prva sonata u G-duru za klavir i violinu, op. 78
Vivace ma non troppo
Adagio - Più andante - Adagio
Allegro molto moderato



Sergej Sergejevič Prokofjev: Druga sonata u D-duru za violinu i klavir, op. 94 a
                        Moderato
                        Scherzo
                        Andante
                        Allegro con brio

Pablo de Sarasate:    Ciganski napjevi za violinu i klavir, op. 20

Borivoj Martinić-Jerčić (Zagreb, 1960.) maturirao je 1978. u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu i završio Glazbenu školu Blagoja Berse u Zagrebu u klasi prof. Kristijana Petrovića. Dobitnik je niza prvih nagrada na hrvatskim i saveznim natjecanjima mladih umjetnika. Kao solist nastupio je 1976. sa Zagrebačkom filharmonijom u izvedbi Hačaturjanovog Violinskog koncerta. U SAD prvi puta odlazi 1977. godine u muzički kamp Interlochen, u kojem osvaja punu stipendiju za studij na Sveučilištu u Michiganu, School of Music. Diplomirao je violinu u klasi prof. Paula Makanowitzkya 1982. godine. Na istom je sveučilištu od 1982. do 1986. godine bio asistent slavnog Ruggiera Riccija, kod kojeg je i magistrirao violinu 1984. godine. Za vrijeme studija osvojio je uglednu Nagradu Yehudi Menuhin 1983. i Nagradu Earl V. Moore 1984. godine. Kao komorni glazbenik nastupio je na festivalima komorne glazbe Santa Fe Chamber Music Festival, Red Rocks Chamber Music Festival, Phoenix Chamber Music Society, Ann Arbor Chamber Music Society, Palm Beach Chamber Music Society, Casa Rondena Chamber Music Festival i Colorado Music Festival. Bio je član ansambla Detroit Contemporary Chamber Ensemble te slavnog Orpheus Chamber Orchestra (New York). Kao koncertni majstor djelovao je u njujorškom orkestru Mantovani, a od 1986. do 2006. bio je koncertni majstor Simfonijskog orkestra u Phoenixu. Od 1984. godine djeluje kao stalni član orkestra Ljetnog festivala Santa Fe Opere, gdje 1994. postaje koncertni majstor. Surađivao je s uglednim dirigentima kao što su Leonard Bernstein, Eduardo Mata, Kurt Masur, Leonard Slatkin, Stanislaw Skrowaczewski, James DePriest, Theo Alcantara, Hermann Michael, Michael Stern, JoAnn Falletta i Vjekoslav Šutej. Kao solist na svom repertoaru ima 27 violinskih koncerata, koje je izveo s uglednim orkestrima: Phoenix Symphony, Mesa Symphony, Jackson Symphony, Lansing Symphony, Puerto Rico Symphony, Detroit Symphony, North Carolina Symphony, Santa Fe Virtuozi, Interlochen Academy Orchestra, University of Michigan Symphony, University of Michigan Philharmonia, Jeunesses Musicales Orchestra of Europe, Zagrebačka filharmonija, Varaždinski komorni orkestar, Zagrebački solisti. Surađivao je s nizom slavnih umjetnika kao što su Nathan Milstein, Isaac Stern, Mstislav Rostropovič, Van Cliburn, Pinchas Zukerman, Itzak Perlman, Joshua Bell, Hillary Hahn, Gil Shaham, Yo-yo Ma i drugi. Od 1998. do 2004. godine profesor je violine na Arizona State University. U ožujku  2006. godine postaje koncertni majstor i umjetnički voditelj Zagrebačkih solista, uz to od 2007. godine djeluje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu te nadalje kao koncertni majstor orkestra Santa Fe Opere.

Pijanist Danijel Detoni (Zagreb, 1983.) najprije je pohađao Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu (razred Olge Detiček), gdje je godine 1996. osvojio Nagradu Mira Sakač za najboljega mladog pijanista. Bio je i dobitnikom najviših hrvatskih učeničkih nagrada, među ostalima prve nagrade na Natjecanju učenika glazbenih škola Hrvatske u Varaždinu (1995.). Diplomirao je i magistrirao glasovir (razred Lászla Baranyayja i Balázsa Kecskésa) na Glazbenom sveučilištu Liszt Ferenc u Budimpešti, a četvrtu je godinu studirao na glavnom pariškom Konzervatoriju u razredu Itamara Golana. Svoja je znanja stjecao i u radu s renomiranim umjetnicima kao što su Pnina Salzman, Emanuel Krasovsky, Hamsa Al-Wadi, Pál Éder, Felix Gottlieb i Dénes Várjon. Od ranih dana strastveni je komorni glazbenik pa je u travnju 2003., u duu s violinisticom Mártom Deák, pobijedio  na Državnom natjecanju za komornu glazbu Leó Weiner u Budimpešti, a u kolovozu 2006. dobio Nagradu izraelske Zaklade Isman za iznimnu interpretaciju Ligetijeve glazbe. Redovito nastupa u duu s violončelisticom Petrom Kušan koja je 2007. pobijedila na 4. međunarodnom natjecanju Ferdo Livadić u Samoboru, a uz violinista Martina Draušnika i violončelista Pavla Zajceva član je Zagrebačkoga klavirskog trija. Veliko zanimanje pokazuje i za suvremenu glazbu pa mu je godine 2008. objavljen CD (u izdanju Croatia Recordsa) s odabranim glasovirskim skladbama njegovog oca Dubravka Detonija. Kao solist i komorni glazbenik nastupao je na uglednim festivalima kao što su Muzički biennale Zagreb, Musica Danubiana u Ljubljani, Dubrovačke ljetne igre, Paško ljeto, Transeuropéennes u Rouenu, Schleswig-Holstein u Hamburgu, ReMusica u Prištini, Carniarmonie u Udinama i Trieste prima u Trstu. Svirao je uz simfonijske orkestre Hrvatske i Slovenske radiotelevizije, Zagrebačku filharmoniju, Hrvatski i Splitski komorni orkestar, Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske, Beogradsku filharmoniju, Beogradski gudački orkestar Dušan Skovran, Pekinški simfonijski orkestar, Komorni orkestar U.M.Z.E., Budimpeštanske  gudače, Simfonijski orkestar Konzervatorija u Rouenu te surađivao s uglednim dirigentima kao što su Pavle Dešpalj, Nikša Bareza, Tonči Bilić, Mladen Tarbuk, Ivan Repušić, Tomislav Fačini, Oliver von Dohnányi, Lior Shambadal, Tan Lihua, Patrick Fournillier, Zoltán Rácz, Vesna Šouc, Carlo Tenan i Claude Brendel. Hrvatska glazbena mladež proglasila ga je najboljim mladim glazbenikom 2008. godine. Od 2009. podučava na Muzičkoj akademiji.