U srijedu, 3. studenoga s početkom u 19 sati, u kuli Lotrščak, otvara se izložba fotografija 'Nepomičan život' Tomislava Kovačića. Izložba traje do 10 studenog.
vrijeme: 03.11.2010. 19,00
mjesto: Zagreb; Kula Lotrščak, Strossmayerovo šetalište 9
Nepomičan život bio bi neki prijevod engleske still life. Iako bismo mi to zvali mrtvom prirodom, što je prijevod francuskog nature morte za istu stvar, draža mi je bila ova verzija polupunog. Poluživo radije nego napola mrtvo. Tom Kovačić je spustio pogled.
Serija izložena u sklopu Snapshota 2008. godine zvala se Na placu i njegov je fotografski pogled bio sasvim precizno usmjeren na tezgu piljarica. Zaslon fotoaparata koji je tada bio paralelan horizontalnoj plohi stola sada je ispod njega!
Lebdeća paralelnost prve serije stvarala je, bez obzira na prepoznatljivost, neki irealan apstraktan svijet bez težine i težišta. Sada, kada se Tom sagnuo, kamera je paralelna posljednjem sloju vidljivog svijeta - pločniku, kolniku, asfaltnoj ploči placa. Bilježi zatečeno stanje! Ne dira raspadanje, samo ga vidi! Preciznije, gleda ga netremice. Privlači ga raspadanje. Mislim da mu je i lijepo. I raspadnuta kvrgava kuruza, i cvijeće i marelica, a o blistavoj plohi mokrog asfalta da i ne govorim. Ima puno ljubavi u Tomovom pogledu položenom na dno. Ali dno nema dna.
Život je tek ovdje potpuno poludio: nema više čvrste obrise, nema jasne ideje, nema idealnog ni apstraktnog, nema ni objekta i podloge kao što je to bilo gore na tezgi. Ovdje je sve tečno, pulsirajuće, nestalno i životno. Potpuno bez najave prelazi iz jednog agregatnog stanja u drugo. Iz živog u mrtvo i natrag. Ni novi, ni drugi život – ne vjerujem u dva života – neprekidni život. I tu počinje zanos bezobličnosti. Zaprepašćujuća je preciznost i čistoća s kojom on fotografira taj izgaženi trenutak.
Zasićenost boja i asocijacija na enformelističku situaciju prijeti da ga odvede u krivom smjeru, ali to se ne događa. Izbjegnuta sasvim očigledna opasnost povećava užitak fotografije...Marina Viculin
