Glagoljaško pjevanje


Glagoljaško pjevanje sačuvano je usmenom predajom kroz deset stoljeća kao specifična hrvatska sastavnica liturgijskog pjevanja po obredu zapadne crkve, jedinstveno po poziciji glagoljaštva u organizaciji zapadne crkve kao i po kulturnoj tradiciji tri jezika (crkvenoslavenski, latinski, hrvatski) i tri pisma (glagoljica, bosanica, latinica). Primilo je utjecaje iz Bizanta, Akvileje, Rima i drugih crkvenih zapadnoeuropskih centara, te, s Česima ima čak tri surazvojna doba, a posebnim ga čine slojevi folklornog glazbenog izraza. Traje paralelno s latinskom tradicijom: od 9. do 17. stoljeća u užem smislu, a do 20. stoljeća u širem smislu. Različite crkvene glazbe kao i svjetovna folklorna glazba, crkvene pjesmarice poznatih i nepoznatih autora imale su udjela u stvaranju glazbenih osobina. Danas se istražuje na temelju dokumenata (među najvažnijim iz g.1248.,1252.), liturgijskih uputa u rubrikama, rijetkih notnih zapisa i, najviše, zvučnih izvora i transkripcija (mgt. od početka 20. st.).

Zemljopisna rasprostranjenost pokazuje Istru, otoke (Krk, Cres, Lošinj, Rab, Pag) i zaleđe Kvarnera, Dalmaciju (s otocima Hvar, Korčula, Brač, Šolta, Vis) do Dubrovnika i Kotora, kao i zaleđe Splita, Zadra, Šibenika, te, najvjerojatnije, sva područja koja naseljavaju Hrvati, u domovi i iseljeništvu.

Prvi dokument o glazbi je iz g. 1177. kada su Papi Aleksandru III. pri posjeti Zadru pjevali laudibus i canticis "in eorum sclavica lingua". Pismo Pape Innocenta III. g. 1198. svjedoči o grčkom i slavenskom jeziku kod pjevane liturgije. Vrlo rijetki primjeri notirane glazbe su: Svet (fragm. u Ljubljani, 15. st., pr. češke tradicije), zapisi za Muku (1556./1564.), ili posebne oznake u Misalu kneza Novaka (1368.) s 22 mala kružića za način izvedbe u Vjeruju i u Misalu kneza Hrvoja (1404) sa simbolima za uloge u izvedbi Muke.

Pored izravnih izvora, rukopisi i tiskane liturgijske knjige (Prvotisak, 1483., Drugi Novljanski brevijar, 1495. i dr.) premda bez notnih zapisa, pokazuju mnogo primjera nazivlja i objašnjenja iz tadašnje prakse s kojima upućuju na glazbeni repertoar. Kasniji izvori pokazuju rkp. notne zapise (Sonnleithner Sammlung u Beču, 1819.; zbirka Kuhač u Zagrebu,1869.; zbirka Glanc u Zagrebu, 1870.; zbirka Kozinović u Zagrebu, 1949; 1950) i tiskane kao što su izdanja Congregatio de Propaganda Fide (R. Levakovića, B. Kašića) i neka tzv. izdanja Protestanata.

Staroslavenski institut (Demetrova 11 u Zagrebu) čuva zbirku snimaka glagoljaškog pjevanja u trajanju od c. 120 sati (156 arhivskih vrpci, 79 radnih vrpci). Istraživanjem glagoljaškog pjevanja bave se Jerko Bezić, Gorana Doliner, Izak Špralja i drugi.

Gorana Doliner

  Litanije Lauretanske (.wma)
  Sanctus. Hosanna dulcis est cantica (.wma)
  Plač Jeremije proroka (.wma)
  Puče moj (.wma)


http://www.forum.tm/vijesti/cekate-animator-kulture-koji-je-odgojio-generacije-teslasa-i-koncarevaca-i-jos-uspjesnoOčito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpu