A - F


 1.ALEJA GLAGOLJAŠA jedanaest spomen obilježja postavljenih na određene položaje uz cestu koja odvojkom ispod Roča vodi prema Humu a dužini od 7 km. Spomeničkom alejom njezini autori, kipar Želimir Janeš i Josip Bratulid, uprizoruju (likovima, kompozicijama, spomeničkom simbolikom) glagoljaše i glagoljaštvo kao crkveno-političku i kulturnu pojavu (liturgijsko-jezična enklava jedina s narodnim jezikom u okvirima Katoličke crkve), kao svojevrsnu projekciju narodne opstojnosti (Grgur Ninski, Istarski razvod, spomen prvoj hrvatskoj tiskanoj knjizi), kao način razmišljanja a i duhovni pokret što uspostavlja vezu hrvatske kulture s ostalim slavenskim i europskim narodima (sv. Ćiril i Metod, zaštitnici slavenskih naroda i suzaštitnici Europe, hrvatski protestanti). Obilježja su podizana 1977-85. Deset je spomenika izvedeno u kamenu, a jedanaesti čine bakrena vrata.

 2.BAKAR, grad i luka na sjeverozapadnom kraju istoimenog zaljeva, 15 km jugoistočno od Rijeke. Izgrađen je amfiteatralno; sastoji se od starijeg dijela naselja, Grada, koji se strmo diže uz pristranke, s frankopanskim kaštelom (XVI. st.), i novijeg dijela, Primorja, uz obalu. U prošlosti je Bakar bio važna trgovačka luka, ribarsko, vinogradarsko, brodogradilišno i pomorsko središte s nautičkom školom.

Na mjestu Bakra nalazilo se u antičko doba znatnije naselje, vjerojatno rimska Volcera. U srednjem vijeku Bakar je pripadao Vinodolskoj župi, koja je od 1225. u posjedu krčkih knezova Frankopana. Prvi put spominje se 1288. u Vinodolskom zakonu. U XV i XVI st. više puta mijenja gospodare. Od 1550. posjed je knezova Zrinskih, a poslije njihove pogibije (1671.) dolazi pod austrijsku Komoru. Od 1749. B. je u sustavu Austrijskog primorja, a 1882. pripojen je Hrvatskoj.

 Stari dio mjesta (Grad) zadržao je srednjovjekovnu urbanu strukturu. Na najvišoj točki mjesta je kaštel, izgrađen u prvoj polovini XVI st.; postupno dobiva rezidencijalni karakter, a u XVIII. st. njegovo južno dvokatno pročelje izgrađeno je kao mala palača. Niže kaštela je trobrodna župna crkva sv. Andrije podignuta 1830. U crkvi su barokni oltari, oltarna pala Girolama da Santacroce (Sv. Trojstvo), a na glavnom oltaru slika, rad Janeza Šubica. U crkvenoj riznici čuva se romanički križ iz XIV. st. relikvijar sv. Uršule iz XVI. st. i više baroknih kaleža. U crkvi sv. Križa, pregrađenoj u XVII. st., na glavnom je oltaru kasnogotičko raspelo. U Primorju je barokna crkvica sv. Margarete iz 1668. sa slikama iz XVII. i XVIII. st. Na groblju je crkvica sv. Marije iz XVI. st., u kojoj ima više slika nepoznatih venecijanskih majstora iz početka XVIII. st. Arhitektonski se ističe više zgrada: »plovanija« iz 1514., »hospicij« iz 1526., »biskupija« sa starim biskupskim grbom iz 1494., »turska kuća« i »rimska kuća«. Gradski muzej, smješten u zgradi iz 1690., ima arheološku zbirku, arhiv kulturno-povijesnog materijala (glagoljski natpisi), više starih portreta, navigacijske sprave, predmete umjetničkog obrta i dr.

 Hreljin, naselje u zaleđu Bakarskog zaljeva, 5 km istočno od Bakra. Na obroncima brijega (321 m) su ruševine utvrđenoga srednjovjekovnoga naselja s kaštelom. Od 1225. Hreljin drže Frankopani, a 1550-1670. Zrinski. Zidine s dvjema kulama i dva ulaza uokružuju kuće staroga naselja, a na povišenom mjestu je tvrđava. U sredini naselja je crkva sv. Jurja, s prizidanim zvonikom na pročelju, prvotno jednobrodna, u tijeku XVI.-XVII. st. proširena na tri broda. Kraj nje je kapela sv. Marije, podignuta 1699. Gradnjom nove Karolinške ceste (1726.) stanovništvo se seli u novo naselje, današnji Hreljin Pikat (Piket), gdje je sagrađena nova barokna župna crkva sv. Jurja (1794.); u nju je prenesena riznica iz stare crkve.

3.BAKARAC, naselje u jugoistočnom dijelu Bakarskog zaljeva; 24 km jugoistočno od Rijeke.

Na vrhu Gradac ruševine su rimske tvrđave - nađena su tri miljokaza. U srednjem vijeku i poslije Bakarac je luka hreljinskoga kotara. Župna crkva sv. Petra i Pavla sagrađena je u XVIII. st. Prema Bakru prostire se veliko područje tzv. bakarskih prezida, terasaste suhozidne konstrukcije napuštenih vinograda. U blizini Bakarca sačuvane su dvije stare drvene tunere (posljednje na Jadranu) koje se još uvijek rabe pri lovu tuna.

4.BAKOVAC KOSINJSKI, naselje u Lici, 10 km zapadno od Gornjega Kosinja;

Na položaju Bakovac bilo je naselje srednjovjekovnoga buškoga plemena Ljupčoća; iz ruševina stare crkvice potječu tri ploče s glagoljskim natpisom i grbom Frankopana. Crkva sv. Vida ima četverokutno svetište i zvonik na preslicu. Na pročelju se nalazi rustično izvedena luneta, gdje su uzidane i ploče s glagoljskim natpisima i grbom Frankopana (iz stare crkve). Pretpostavlja se da je u Bakovcu bila poznata kosinjska glagoljska tiskara.

5. BALE, naselje u jugozapadnom dijelu Istre, 15 km jugoistočno od Rovinja. U jeziku se očuvao poseban istro-romanski govor.

Naselje je očuvalo srednjovjekovnu urbanističku strukturu - ostaci obrambenih zidova, kula i vrata. Središnja arhitektonska cjelina, kaštel Soardo-Bembo, nastala je izgradnjom stambenoga trakta između dviju starijih kula (XIV.-XV. st.). Župna je crkva sv. Julijana podignuta 1880. na mjestu starokršćanske bazilike. U crkvi je više važnih umjetnina: kameni sarkofag ukrašen predromaničkim reljefom (VIII. st.), drveno romaničko raspelo, renesansni drveni poliptih te reljefi mramornog oltara iz XV. st. Velika slika Pohođenja pripisuje se poznatom baroknom slikaru Mateju Pončunu. Ispred crkve stoji zvonik s romaničkim obilježjima, kakva ima i zvonik ranosrednjovjekovne crkve sv. Ilije. U crkvicama Sv. Duha (pučka gotika, XV. st.) i sv. Antuna ostaci su kasnogotičkih fresaka. U okolici ruševine romaničkih kapela Male Gospe (jednobrodna, dvoapsidna) i sv. Črvara. Na cesti prema Vodnjanu romaničke crkvice sv. Franje i sv. Margerite s fragmentima zidnih slikarija iz XIII. st.

6. BANJOLE, obalno naselje u južnom dijelu zapadne Istre, 6 km jugoistočno od Pule;

U zaljevu Kanalić ostaci su crkve sv. Mikule (VII.-VIII. st.) s polukružnom apsidom širokom kao brod. Zidovi crkve bili su ukrašeni lezenama.

7. BARBAN naselje u južnom dijelu istočne Istre, 28 km sjeveroistočno od Pule, iznad doline rijeke Raše;

Srednjovjekovno utvrđeno naselje spominje se od 740. Središte naselja činio je kaštel, čiji je sjeverni dio 1700. preuređen u veliku crkvu sv. Nikole. U crkvi ima pet baroknih mramornih oltara, na kojima su slike majstora venecijanskih radionica iz XVI.-XVIII. st., gotička kamena kustodija iz XV. st., barokna drvena plastika (XVIII. st.). Zvonik (25 m) je nadograđen na srednjovjekovnu kulu. Istočni dio kaštela preuređen je 1606. u palaču Loredan s trijemom u prvom katu. Dvoja gradska vrata sagrađena su u XVIII. st.: Vela vrata (1718.), koja vode na glavni trg, i Mala vrata (1720.), do kojih vodi ulica sa zgradom općinske vijećnice i s tornjem za sat (1555., izgorjela 1944., obnovljena nakon 1945.). Pred Velim vratima nalazi se crkva sv. Antuna Opata; slikarije su iz početka XV. st. U crkvi sv. Jakova su freske iz sredine XV. st. s prikazom legende sv. Jakova, jedinim takvim ciklusom očuvanim u nas. U naselju je klasicistička kuća istarskoga znanstvenika Pietra Stankovića iz 1838.

8. BARBARIGA, turističko naselje na istoimenom rtu (Punta Cissana prema nestalom antičkom naselju Cissa) na jugozapadnoj obali Istre, 22 km sjeverozapadno od Pule. Na morskoj obali nađeni su ostaci rimske ladanjske vile iz I. st. Podove su resili dvobojni i višebojni mozaici, a zidove freske s biljnim i figuralnim dekoracijama. U blizini su ostaci antičke uljare.

9. BARBAT NA RABU, naselje na jugozapadnoj obali otoka Raba u Barbatskom kanalu.

Kraj župne crkve nalazi se ukrašeni sarkofag iz V. st. Na mjestu današnje župne crkve iz 1850. od XI.-XV. st. bila je benediktinska opatija Sancti Stephani de Postran. U župnoj je crkvi slikano raspelo na dasci, rad mjesnoga majstora XVII. ili XVIII. st. Na brdu iznad naselja unutar utvrde nalaze se ostaci ranoromaničke crkve sv. Damijana (vjerojatno samostan benediktinaca).

10. BAŠKA, grad i luka na jugoistočnoj obali otoka Krka, smještena u sjevernom dijelu Baške drage.

Početak turizma u Baškoj vezan je uz 1904., kada je utemeljeno Društvo za proljepšavanje grada. Nedugo potom otvoren je prvi hotel Tomislav (1906.) i uređeno prvo kupalište (1908.). God. 1911. Čeh E. Geistlich gradi moderni hotel Baška, u koji dovodi češke turiste.

U Maloj luci iznad antičkog naselja Bosar nalaze se ruševine utvrđenoga grada i crkve (s lezenama) iz ranobizantskog razdoblja. Na brdu oko groblja i prvotne župne crkve sv. Ivana (izvorno ranoromaničke, oko 1100., sa zvonikom na pročelju) vide se ruševine srednjovjekovne Baške, koju su 1380. spalili Mlečani. Nakon toga naselje se spušta u luku, duž koje se nižu povezana pročelja kuća. Trobrodna župna crkva Sv. Trojstva sagrađena je 1722. U njoj su sačuvani ranoromanički kapiteli, oltarna slika Majka Božja sa svecima s kraja XV. st. (Marco Marziale), Posljednja večera (Palma ml.), drvene i kamene skulpture XV.-XVIII. st.). U Baškoj se nalazi Zavičajni muzej. U okolici Baške su romaničke crkvice (Sv. Duh, Sv. Marko, Sv. Eufemija, Sv. Juraj) i Sv. Mihovil s kvadratičnim gotičkim svetištem koje je 1506. dogradio pop Bartol Papić (glagoljski natpis). U Sv. Mariji na Gorici su slike Celestina Medovića. U nedalekom (1 km) Jurandvoru nalaze se ruševine benediktinske opatije s očuvanom ranoromaničkom crkvom sv. Lucije (oko 1100.), u kojoj je nađen kapitalni spomenik hrvatske kulture - Baščanska ploča.

11. BEGOVO RAZDOLJE, naselje u Gorskom kotaru u podnožju Velike Kapele, 8 km jugoistočno od Mrkoplja. Na lokalnoj je prometnici Mrkopalj-planina Velika Kapela. Jedino naseljeno mjesto u Hrvatskoj iznad 1000 m nadmorske visine. U mjestu postoji kapela - slavi se blagdan Velike Gospe (15. kolovoza).

12. BELI, naselje na sjeveroistočnoj strani otoka Cresa, smješteno na izdvojenom i pošumljenom brežuljku. Jedno od najstarijih naselja na otoku Cresu; antičko ime Caput insulae.

U ranom srednjem vijeku Beli je hrvatski utvrđeni grad (castrum) i samostalna općina. Današnje naselje sačuvalo je srednjovjekovno obilježje. Na vrhu humka je trg s javnom cisternom i sakralnim objektima. Ističu se romanički zvonik, župna crkva s romaničkom supstrukcijom (povećana u XVIII. st.), gradska loža i mala romanička crkva sv. Marije. U sakristiji je zbirka s vrijednim procesijskim križevima iz XIII.-XIV. st. U okolici su ruševine pet romaničkih crkvica, a u Dolu je napuštena romanička crkva sv. Lovreča s tri polukružne apside. Na groblju je gotička crkva sv. Antuna (početak XV. st.). Na više mjesta u selu su glagoljski natpisi.

13. BERAM, naselje u središnjoj Istri, 5 km sjeverozapadno od Pazina.

Srednjovjekovno naselje bilo je opasano zidinama. Župna crkva sv. Martina iz 1431. u početku XIX. st. proširena je još jednim brodom. U crkvi su vrijedne gotičke zidne slike iz XV. st., kameni kasnogotički reljef s likom sv. Martina, oltarna slika Celestina Medovića, te kvalitetni srebrni predmeti i misno ruho (XV.-XVII. st.). Više iluminiranih glagoljskih rukopisa (XIV.-XV. st.) podrijetlom iz Berma čuva se u Narodnoj i univerzitetskoj knjižnici u Ljubljani. Na groblju, 1 km sjeveroistočno od Berma, nalazi se crkva sv. Marije na Škrilinama. To je gotička građevina čije svetište ima istu širinu kao i lađa; u XVIII. st. pred pročeljem je prigrađen trijem (lopica). Unutrašnjost crkve je bogato oslikana. Kasnogotičke zidne slike s prizorima iz Marijina i Isusova života prekrivaju 46 oslikanih polja. Slikao ih je 1474. majstor Vincent iz Kastva (natpis nad južnim bočnim vratima) sa suradnicima. Najveća je kompozicija (8 m dužine) Poklonstvo triju kraljeva na sjevernoj stijeni s mnoštvom likova u svečanoj povorci u slikovitom krajoliku. Među mnogim prizorima zadivljuju freske na zapadnom dijelu crkve. Prikazuju ciklus ljudskoga života, od Adama i Eve preko nepredvidivosti ljudske sudbine u Kolu sreće do nemimoilazne smrti, u kojoj su izjednačeni svi staleži na slici Mrtvački ples, gdje kosturi plešu s osobama svih staleža. Obrađujući prizore svakodnevnice i pučkog vjerovanja, freske iz Sv. Marije jedno su od najvrednijih radova istarske srednjovjekovne umjetnosti.

14. BOLJUN, naselje u središnjoj Istri, u području Boljunskog polja, 20 km sjeveroistočno od Pazina; U selu je zanimljiva crkva sv. Marije, nekadašnja benediktinska opatija, produžena sredinom XVII. st., s tzv. zlatnim oltarom iz 1676. Odavde potječe drveni gotički kip Blažene Djevice Marije s djetetom (XV. st.), koji se danas čuva u biskupijskoj zbirci u Poreču. Vranja, naselje 8 km sjeveroistočno od Boljuna. Srednjovjekovno se naselje spominje u izvorima 1102. kao castrum Vrane. Župna crkva sv. Petra prvotno je bila jednobrodna građevina (XV. st.), na zidovima su fragmentarno očuvane freske kasnogotičkoga istarskog majstora, nastale oko 1470.

U njegovoj okolici otkriveni su rimski nalazi, a iz ranoga srednjega vijeka potječu dijelovi pleterne ornamentike (IX.-X. st.); Boljun je u srednjem vijeku bio seoska komuna. U romaničkoj su crkvi sv. Kuzme i Damjana ostaci zidnih slikarija, a u ruševnoj crkvi sv. Petra (XIV st.) fragmenti kasnogotičkih zidnih slika. Župna crkva sv. Jurja (XVI st. - kasnogotički prezbiterij) nadograđena je u XVII st., kad joj je dodan i zvonik na pročelju (1645.). Od srednjovjekovnoga feudalnog kaštela kvadratične osnove očuvani su bastioni i kružna kula. Na trgu je skladište (»Kašća«) za desetinu, a u njegovu prizemlju gradska loža s rustičnom arkadom. Grlo cisterne potječe iz 1697.

Boljunsko Polje, naselje 3 km od Boljuna.

U selu je zanimljiva crkva sv. Marije, nekadašnja benediktinska opatija, produžena sredinom XVII st., s tzv. zlatnim oltarom iz 1676. Odavde potječe drveni gotički kip Blažene Djevice Marije s djetetom (XV st.), koji se danas čuva u biskupijskoj zbirci u Poreču.

Vranja, naselje 8 km sjeveroistočno od Boljuna. Srednjovjekovno se naselje spominje u izvorima 1102. kao castrum Vrane. Župna crkva sv. Petra prvotno je bila jednobrodna građevina (XV st.), na zidovima su fragmentarno očuvane freske kasnogotičkoga istarskog majstora, nastale oko 1470.

15. BRIBIR, naselje u Vinodolskoj udolini, smješteno na brežuljku Glavici, 6 km sjeveroistočno od Novog Vinodolskog;

U XIII st. posjed Frankopana, u XV. st. grofova Celjskih, potom kralja Matije Korvina pa opet Frankopana. Oko sredine XVI st. pripada obitelji Zrinski, koji ga drže do 1671. U srednjem vijeku opkoljen zidovima i kulama; dijelom se očuvala četverokutna kula, građena 1302. Na zapadnom rubu bribirskoga proplanka je trg s baroknom crkvom sv. Petra i Pavla koja je, prema glagoljskom natpisu iz 1524., podignuta na mjestu starije crkve. U crkvi su oltari sa slikama iz XVI, XVIII i XIX st., među njima najvrednije je Pranje nogu Palme ml. U zidu svetišta ugrađena je renesansna kamena kustodija, a nad bočnim vratima vrstan renesansni reljef s likom Blažene Djevice Marije iz XVI st. U riznici se čuvaju zlatni romanički križ iz XIII st., rad majstora Milonića (»opus Milonigi«), gotički kalež i monstranca.

16. BRIJUNI, čini 14 otoka s okolnim morem i podmorjem na jugozapadnom dijelu istarske obale; pokriven bujnim crnikovim šumama, koje su dijelom krčene krajem 19. stoljeća kako bi se dijelovi pejzažno oblikovali u perivoj nekad čuvenog ekskluzivnog ljetovališta, s brojnim livadama po kojima pasu krda jelena lopatara i aksisa, te muflona. Vrlo je bogata kulturno spomenička baština: rimska ljetna carezidencija i ribnjak, ostaci bizantskog kastruma, spomenici iz doba Venecije, vojna utvrda "Tegethov" na otoku V. Brijun i velika utvrda na M. Brijunu iz doba Austro-Ugarske, kada je Pula bila glavna mornarička luka monarhije. Ovo područje je interesantno u doba zimske seobe ptica. Okolno podmorje zbog posebnog režima zaštite obiluje brojnim ribljim vrstama. Na otoku su pronađeni tragovi dinosaurusa što sa susjednim obalnim paleontološkim rezervatom Datule - Barbariga lokalitet od europskog značenja.

Naseljeni već u prapovijesno doba; od 177. pod vlašću Rimljana. Nakon propasti Zapadnorimskog Carstva su u vlasti Istočnih Gota, zatim Bizanta do 776. Neko su vrijeme pod Francima, potom pod akvilejskim patrijarsima, a od 1331. vlast nad njima ima Venecija. Tijekom stoljeća su zapušteni: stanovništvo se iselilo zbog učestalih haranja malarije. Krajem XIX st. kupuje ih meranski industrijalac P. Kupelwieser i pretvara u Ijetovalište ekskluzivnoga karaktera. Talijanskorn okupacijorn Istre nakon 1. svjetskoga rata otočje gubi značaj mondenoga Ijetovališta. Za II. svjetskoga rata časničko je ljetovalište pa ga Saveznici 1945. više puta bombardiraju. Po završetku rata otočje je pripojeno matičnoj Hrvatskoj.

Obrambene zidine gradinskih naselja nalaze se na vrhovima brežuljaka Velog Brijuna te na vrhu Svetoga Mikule na Malom Brijunu. Građene su u koncentričnim krugovima od velikih neobrađenih kamenih blokova u tehnici suhozida. Ostaci antičko-rimskoga graditeljstva očuvali su se na više lokaliteta: u zaljevu Svetog Mikule na Malom Brijunu, na otoku Krasnici, veliki dvorac s gospodarskim uređajima u arealu tzv. bizantskog kastruma u zaljevu Dobrika na zapadnoj obali otoka Velog Brijuna. Ostaci rimskoga raskošnog dvorca u zaljevu Verige na istočnoj obali Velog Brijuna po svojoj su arhitektonskoj kompoziciji najvredniji primjer antičke ladanjske arhitekture. Tlocrtni raspored kompleksa dvorca prati u više od 1 km dugoj liniji obalu zaljeva Verige. Kompleks obuhvaća pristanište i vjetrobrane, uređaje za zaštitu luke u unutrašnjosti zaljeva i širok obalni pojas na kojemu se nižu građevine. U sredini vrha zaljeva izgrađena su tri hrama: Venere, Neptuna i nekih nepoznatih božanstava. Vitki kanelirani stupovi predvorja hramova od bijeloga brijunskoga kamena s korintskim kapitelima, dekorativnim frizom i bogatim ukrasom zabata pravo su remek-djelo rimske umjetnosti 1. St. S obiju strana hramova nalaze se gospodarski objekti, terme, stanovi za svećenike i dvorac. Međuprostore između pojedinih objekata ispunjavao je ophodni hodnik s otvorenom peristilnorn lođom prema moru, koji je spajao sve dijelove arhitektonskoga kompleksa u zaokruženu i jedinstvenu cjelinu. U termarna i dvorcu bili su podovi ukrašeni mozaikom. - Veliku obrambenu građevinu u zaljevu Dobrika, tzv. bizantski kastrum, karakteriziraju snažne zidine i pravilan tlocrt. Ostaci građevina unutar zidina svjedoče o kontinuitetu života od IV/ V do XVI St. U blizini se nalaze ostaci trobrodne bazilike sv. Marije iz V.-VI. St. U narteksu bazilike i oko nje nalazilo se ranokršćansko groblje monolitnih sarkofaga, kojih se ostaci nalaze na okolnim livadama. Veoma su rano benediktinci uz baziliku sagradili svoju opatiju; njezini su građevni ostaci očuvani do danas. Napustili su je 1312. zbog kuge te je došlo do njezina prvoga urušenja. Obnovljena je i pregrađena u XVI st. i bila u upotrebi do kraja XVII. ili XVIII. St. - Oko 500 m iznad bazilike nalaze se ostaci crkvice sv. Petra iz VI.-VII. St. - Četverokutna trokatna obrambena kula stambenoga i obrambenoga karaktera potječe iz XII.-XII. St., a zgrada kaštela i još jedna profana zgrada iz početka XVl. St. - U središtu današnjega naselja Brijuni nalazi se gotička crkvica iz 1481. kojoj je fresko-ukras uništen požarom 1893. Iz vremena obnove otoka potkraj XIX i u početku XX St., osim pojedinih zdanja u stilu austrijske secesije, potječe mramorno poprsje čuvenog bakteriologa R. Kocha, koji je asanirao Brijune od malarije, i brončana spomen-ploča Alojza Čufara, šumarskoga stručnjaka (djela bečkoga kipara i slikara J. Engelhardta). Između dva svjetska rata sagrađeno je nekoliko vila modernoga smjera po projektima talijanskih arhitekata, a u sklopu Ijetne predsjedničke rezidencije nalaze se djela suvremenih umjetnika: A. Augustinčića, B. Kalina, F. Kršinića, V. Radauša, K. Angeli Radovanija i dr.

God. 1955. otvoren je zavičajni muzej (u restauriranoj zgradi kaštela i u kuli) sa zbirkama paleontološkoga, arheološkoga i kulturno povijesnoga materijala iz prošlosti otoka.

Brijunski otoci su jedan od najljepših hrvatskih nacionalnih parkova. i jedna od najvećih hrvatskih turističkih atrakcija. Turistička im povijest započinje pošto ih kupuje P. Kupelwieser (1893.). God. 1900. on je na Brijune pozvao poznatoga njemačkog znanstvenika i nobelovca Roberta Kocha, koji je u dvije godine asanirao otočje. Novi vlasnik uskoro započinje i turističku izgradnju. Na istočnoj strani Velikog Brijuna podignuo je hotele: Brijuni, Carmen, Neptun I, Neptun H i Neptun M s ukupno 330 soba. Tada su izgrađeni: morsko pristanište s dva gata, kupalište Saluga sa 150 kabina, natkriveni bazen s grijanom morskom vodom, sportski tereni i putovi dugi čak 80 km, pogodni za šetnje i vožnje biciklom ili kočijom. Izgrađen je vodovod kojim je ispod Fažanskoga kanala (2 km) dovedena voda s kopna. Za potrebe turizma uređeni su arheološki lokaliteti, a otoci naseljeni plemenitom divljači. Pred 1. svjetski rat uređen je zoološki vrt, uz koji je podignuta aklimatizacijska stanica za tropske životinje. Pod Kupelwieserovom upravom Brijuni su izrasli u nezaobilaznu turističku destinaciju, o čemu svjedoči i podatak da je njemački car Vilim II. posjetio Brijune šest puta! Na otocima je također boravio i austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand sa suprugom Sofijom i brojni drugi europski uglednici. Osobito su bili popularni polo, golf i tenis, tako da su otoci postali jedan od najvećih i najrenomiranijih sportskih središta za te sportove. Njih su tu, na više od 100 kupova, podjednako igrali talijanski kraljevski časnici i časnici britanske mornarice. Nakon II . svjetskog rata, kad je Istra. postala sastavnim dijelom Republike Hrvatske, Brijuni postaju (1947.) ljetnom predsjedničkom rezidencijom. U razdoblju Titove vlasti na njima su bile ograničene turističke aktivnosti. Danas je ondje ljetna rezidencija hrvatskog predsjednika, ali su otoci, istovremeno, i jedan od najrenomiranijih turističkih središta u Hrvatskoj. Na otoku nema automobila, već prometuje mali turistički vlak. Vegetacija je ponegdje ostavljena u svom prirodnom rastu, a većinom je pretvorena u parkove, aleje, živice, drvorede, djelo pejsažne arhitekture XX st.

17. BRINJE, gradić u sjeverozapadnom dijelu Like, smješten u krškoj zavali Brinjskog polja, 32 km istočno od Senja, između ogranaka Velebita i Kapele;

Na brijegu iznad naselja nalazi se burg Sokolac, koji se spominje od 1343. U nj se ulazi kroz četverokutnu kulu. Trokatna kapela sv. Marije s gotičkim portalom najbolje je očuvana burgovna kapela u Hrvatskoj. Na gotičkim svodovima u kripti i na katu isklesani su grbovi Frankopana i Gorjanskih. Uz burg su Frankopani podigli naselje, opasano zidinama u obliku nepravilna šesterokuta s četirima polukružnim kulama i bastionom. Poslije 1537. vojna ga je uprava više puta pregrađivala i dograđivala. Današnja župna crkva sv. Marije podignuta je oko 1700. na mjestu crkve iz 1476.; u njoj se nalazi nadgrobna ploča Matijaša Čubranića iz 1511. Na obližnjoj gotičkoj kapeli sv. Vida iz XV. st. nalaze se grbovi Frankopana i Divinskih.

18. BROD MORAVICE, naselje u sjevernom dijelu Gorskoga kotara;

Spominju se 1481. kao posjed Stjepana Frankopana. Početkom XVII. st. zbog obrane od Turaka Zrinski grade kulu Turanj, čiji su ostaci djelomično sačuvani. Na mjestu srednjovjekovne crkve sv. Nikole podignuta je u XVIII. st. župna crkva u koju je uklopljen stari obrambeni toranj iz 1600. U crkvi su nadgrobne ploče iz XVIII. st. Na groblju je kapela sv. Roka iz 1640., poligonalne apside sa zvonikom na preslicu. U nedalekim Moravičkim Selima (2 km) je zavjetna crkva Majke Božje Škapularske s početka XVII. st. U selima Delači i Kuti sačuvano je pučko graditeljstvo.

19. BROD NA KUPI, naselje u sjevernom dijelu Gorskoga kotara, nedaleko od sutoka Kupice u Kupu, 12 km sjeverno od Delnica;

Prvotno naselje nastaje u XIV st. uz most preko Kupe koji je spajao frankopanske posjede u Gorskom kotaru s Kranjskom. Krajem XVII st. Zrinski na temeljima starijega drevnog burga grade današnji dvor. Baroknu župnu crkvu sv. Magdalene podigao je 1670. Petar Zrinski; poslije obnovljena, ali je teško stradala u II. svjetskom ratu. Obnovom joj je izmijenjen prvobitni izgled.

20. BRSEČ, naselje na istočnoj obali Istre na krškim padinama Učke;

Srednjovjekovno naselje razvilo se na strmoj obalnoj stijeni oko nekadašnjega kaštela, stisnuto unutar obrambenog zida. Srednjovjekovna župna crkva sv. Jurja proširena je u XVIII. st.; od tada potječu tzv. zlatni oltari. Na glavnom oltaru iz 1654. nalazi se barokna slika Poklonstvo kraljeva; iz iste godine je natpis nad sakristijskim vratima. U selu je sačuvano pučko graditeljstvo izvornih oblika i ljepote.

Brseč je poznat i kao rodno mjesto književnika Eugena Kumičića (1850.-1904.), protivnika mađaronske politike i pisca romana Urota Zrinsko-Frankopanska i Začuđeni svatovi.

21. BRTONIGLA naselje u sjeverozapadnom dijelu Istre, 6 km jugozapadno od Buja;

Ondje je bilo rimsko naselje Ortus Niger. Mjesto se prvi put spominje 1102. Neobarokna crkva sv. Zenona iz 1861. podignuta je na mjestu starije crkve iz 1480., od koje su sačuvani zvonik (visok 36 m), zvona (iz 1512.), barokna krstionica iz XVII. st., a u kapeli Svih svetih kameni oltar s drvenim retablom s kipovima Majke Božje i svetaca. Seoska kapela sv. Roka, sagrađena na mjestu starije crkve iz XIV st., ima drveni oltar s kipovima Majke Božje i svetaca. U nedalekoj (3 km) Novoj Vasi je grobljanska crkvica sv. Mihovila iz XVI st.

22. BUJE, grad u sjeverozapadnom dijelu Istre, gospodarsko središte Bujštine;

U rimsko doba naselje Bullea. Stari dio grada očuvao je srednjovjekovnu urbanu strukturu sa središnjim trgom, uskim ulicama i zidinama (obnavljanima u XV. i XVII. st.) sa srednjovjekovnom kulom. Osim gradske lože u gradu ima više patricijskih palača. Osobito je zanimljiva gotička palača na glavnomu trgu s oslikanom fasadom iz XV. st. Tu je i kameni stup s mjerama za dužinu (XVI. st.). Na istome se trgu nalazi i župna crkva sv. Servola iz XVI. st., podignuta vjerojatno na ostacima rimskog hrama (s uzidanim ulomcima rimskih i ranosrednjovjekovnih stupova, stela i natpisa). U crkvi se čuvaju dva drvena kipa Majke Božje s djetetom (XIV. i XV. st.), drveni kip sv. Barbare (XV. st.), kipovi sv. Servola i sv. Sebastijana (rad Giovannija Marchirija iz 1737.), barokna slika s vedutom Buja (XVIII. st.), velike orgulje sa srebrnim piscima te liturgijsko posuđe. Zvonik (visok 50 m) iz XVI. st. odijeljen je od crkve. U crkvi sv. Marije s kraja XV. st., smještena izvan zidina nalazi se gotička drvena Majka Božja (XV. st.), renesansna pozlaćena željezna vrata (XVI. st.), Pietŕ - tempera na drvu s bizantskim obilježjima (XV. st.), osam slika s biblijskim prizorima (rad Gaspara della Vecchije s početka XVIII. st.). U gradu je i muzej s etnografskom zbirkom i zanimljivim prikazima tradicijskih zanata.

Karšete (Kršete), naselje 6 km zapadno od Buja. Crkva sv. Petra i Pavla barokna je građevina (oko 1700., obnovljena 1885.). U crkvi su zanimljivi kipovi evanđelista Mateja i Marka ili Luke koji su, zajedno s kipom i s vrha pročelja župne crkve u Bujama i arhitektonskim elementima, u kripti katedrale u Novigradu, identificirani kao dijelovi nekadašnje ranogotičke (XIII.-XIV. st.) propovjedaonice novigradske katedrale.

Materada, naselje 6 km zapadno od Buja. Prvi put se spominje 1521. Župna crkva Blažene Djevice Marije od Snijega sagrađena, je 1664. Sadašnji je izgled crkva dobila tijekom obnove 1941.

Momjan, naselje 7 km sjeveroistočno od Buja. S brda Sveti Mauro puca pogled na zapad prema moru, na istok prema, Učki; jedinstveni vidikovac za ovaj dio Istre. Momjan se spominje od 1035. župna crkva sv. Martina sagrađenaje u XV. st. na mjestu starije građevine. U crkvi se nalazi glavni mramorni oltar i četiri zidna oltara, s bogatim inventarom skulptura, slikarija i crkvenog pokućstva. U naselju je i manja crkva sv. Petra. Ispod samoga mjesta, na osamljenom brdu iznad Potoka, ruševine su nekadašnjega kaštela.

23. BUZET, grad u sjevernom dijelu središnje Istre, smješten na brežuljku u zavali kojom protječe rijeka Mirna, a ispod planine Ćićarije.

Već u razdoblju mletačke uprave Buzet je opskrbljivao pitkom vodom vojne postaje i okolno stanovništvo. Danas je Buzeština središnji prostor budućega Zavičajnoga parka Istre. Izuzetno lijepa, gotovo nedirnuta priroda i obilje kulturno-povijesnih spomenika, upotpunjeni zdravom hranom, vrsnim domaćim vinima, folklornim bogatstvom (drevne svirke - bugarenje i plesovi - balun, legende o kaštelima) i biser-gradićima na čunjastim brežuljcima (Roč, Hum, Vrh i Sovinjak) pravi su izazov za mirni odmor.

U rimsko doba naselje Pinguentum. U srednjem vijeku Buzet je utvrđeno mjesto u vlasti akvilejskog patrijarha, a poslije raznih feudalnih porodica. God. 1421.-1797. je pod Venecijom. Današnji izgled dobiva uglavnom za venecijanskog razdoblja svoje povijesti. Tada se podižu i gradske utvrde, na koje su poslije mjestimično nadozidane stambene kuće. Sačuvala su se dvoja gradska vrata - glavna iz 1547. i sjeverna iz 1592. Na terasi glavnog trga, isklesanoj u živom kamenu, stoji župna crkva (obnovljena 1784.) u kojoj, kao i u drugim crkvama u Buzetu i neposrednoj okolici (Sv. Juraj navrh grada, početak XVII st.; barokna crkva sv. Ante; Sv. Marija Magdalena, 1325.; Sv. Ivan, 1634.), ima zanimljivih predmeta crkvenog inventara i više slika iz venecijanskih radionica XVII i XVIII st. U Buzetu je i jedna od najljepših sačuvanih gradskih fontana u Istri, podignuta u doba baroka, obnovljena 1789. U gradu je i Zavičajni muzej, osnovan 1963., s bogatom arheološkom, etnografskom i povijesnom zbirkom (kopije srednjovjekovnih fresaka, odljevi natpisa s glagoljicom, predmet vezan uz doba i ličnosti narodnoga preporoda u Istri).

Brest, naselje 20 km sjeverno od Buzeta. Župna crkva Presvetoga Trojstva podignuta je 1878. na mjestu starije građevine iz XVI st.; glagoljski natpis na zvonu iz 1541. Crkva je jednobrodna građevina, na glavnom oltaru je barokni retabl na kojemu je reljef Presvetoga Trojstva. Sačuvana su i dva oltara iz stare crkve s kipovima sv. Bartula i sv. Mihovila.

Lanišće, naselje 11 km istočno od Buzeta. Župna crkva sv. Kancijana sagrađena je 1927.

(arhitekt Ivan Berne) na mjestu starije crkve iz 1609. Monumentalni renesansni zvonik karakterističan je za čitav niz zvonika na istarskome poluotoku; manje zvono (preneseno iz Podgaća) rad je venecijanskog ljevača Antonija de Polisa (1677.). U crkvi se nalazi vrlo kvalitetno gotičko drveno raspelo (XIV / XV st.), nekoliko baroknih križeva i svijećnjaka od iskucana srebrnog lima.

Slum, naselje 4,5 km sjeveroistočno od Buzeta. Župna crkva sv. Mateja sagrađena je 1870. na mjestu starije crkve, koja se spominje 1580. i iz koje potječe glagoljski natpis s upisanom. 1555. godinom. Crkva je jednobrodna, sa sakristijom i zidanim oltarom s malim sveto hraništem.

Sovinjak, naselje 14 km jugozapadno od Buzeta. Spominje se u XIII st. kao feudalni kaštel. Najstarija je građevina kasnogotička kapela. sv. Roka, podignuta na ulazu u naselje, u unutrašnjosti koje su vrsne manirističke freske Domenicusa Utiniensisa iz 1571.; god. 1682. dozidan joj je barokni kameni trijem. Župna crkva sv. Jurja, obnavIjana 1724. i 1927., ima renesansni pročelni zvonik, datiran glagoljskim natpisom u 1557. Od svjetovne arhitekture vrsnoćom se ističu žitnica iz 1647., s kamenim reljefom Raspeća na pročelju, te nekoliko baroknih i klasicističkih palača.

Sveti Duh, zaselak naselja Štrped 3 km sjeverozapadno od Buzeta. Crkva Sv. Duha na pročelju ima preslicu. Na zidovima trijema, lopice, s glagoljicom ispisanom godinom (1500.), nalaze se freske iz XVI. st. u kasnogotičkom stilu. U crkvi je pet drvenih oltara. Na glavnom je oltaru pala iz 1636. Uz crkvu je djelovao samostan konventualaca (1620 - 1773.).

Štrped, naselje 3 km sjeverozapadno od Buzeta. Velika kasnogotička crkva Sv. Duha (nekada franjevačka) na vanjskorn zidu svetišta ima glagoljski natpis iz 1520. Među klesarskim znakovima je znak Majstora iz Kranja koji je 1526. sagradio crkvu u Oprtlju. Bogata skulpturalna dekoracija (anđeli na stupcima, grbovi i cvjetovi na svodu) stilski pripadaju kranjsko-primorskome krugu. Luneta nad julnim portalom ostatak je romaničkoga portala prvotne samostanske crkve. Barokna lopica (trijem) je polukružna tlocrta.

24. CASKA, naselje u istoimenoj uvali u sjeverozapadnom dijelu otoka Paga.

Nastala je na mjestu nekadašnjega rimskoga vojnog logora (castrum), oko kojega se u I. st. razvilo naselje Cissa. God. 361. stradalo je od potresa; jedan njegov dio potonuo je u more. Naselje propada u XIII. st. u borbama između Raba i Zadra za posjede na Pagu. Od antičkog naselja sačuvani su ostaci zgrada, akvedukt i ruševine akropole na brežuljku sv. Jurja. Među nalazima ističe se ara Kalpurnije, kćeri rimskoga konzula Lucija Pizona, koja se oko 20. god. sklonila u Cissu. Na brežuljku iznad mjesta je romanička crkvica (Sv. Juraj) sagrađena na mjestu starohrvatske crkve, od koje su se sačuvali fragmenti s pleternim ornamentom. Ranosrednjovjekovna crkvica (Sv. Ante), s kasnijim benediktinskim hospicijem, podignuta je na ruševinama antičkih zgrada. Visoki toranj kružne osnove, koji služi za praćenje lova na tune, sagrađen je u XIX. st.

25. CRES, otok u vanjskom nizu kvarnerske skupine.

Otok Cres nastanjen je od neolitika (pećinska nastamba Jami na Sredi). Iz brončanog doba starija su gradinska nase1ja na teže pristupačnim vrhovima, opasana kružnim kamenim zidom. Iz željeznog su doba gradine kvadratična tlocrta, Lubenice i Ustrine, uz koje su nekropole s tumulima. Najstariji su poznati stanovnici otoka Liburni. U antičkim grčkim izvorima nazivaju se Cres i Lošinj zajedničkim imenom Apsirtides, koje se dovodi u vezu s legendom o Argonautima. Od antičkih nase1ja spominju se Krepsa (Cres) i Apsoros (Osor). Za imperatora Augusta Cres osvajaju Rim1jani. Poslije propasti Zapadnorimskog Carstva otok ulazi u sklop bizantskih posjeda na Jadranu, a u ranom srednjem vijeku nase1juju ga postupno Slaveni. Najstariji hrvatski spomenik na otoku čuvena je Valunska ploča, pisana glagoljicom u XI. st. Iz istoga je vremena više glagoljskih otočkih spomenika (danas u lapidariju u Cresu i Valunu). Od 1000. do 1358. otok je u posjedu Venecije, zatim pod vlašću hrvatsko-ugarskih kraljeva, 1409. -1797. ponovno pod Venecijom. Za vrijeme venecijanske vladavine upravno-političko središte otoka premješta se iz Osora u Cres, a Osor postupno zamire i propada. Nakon propasti Venecije otok Cres je pripao Austriji, a 1918-43. bio je pod Italijom. God. 1945. priključen je matičnoj Hrvatskoj.

26. CRES, grad na zapadnoj obali istoimenog otoka, u sjevernom dijelu dobro zaštićenog zaljeva.

U rimsko doba res publica Crepsa. U tijeku srednjega vijeka naselje se formira na istočnoj strani uvale, unutar zida; 1332. dobiva statut, a od 1459. u njemu je sjedište venecijanske uprave za otoke Cres i Lošinj, koje je dotada bilo u Osoru. U XVI st. Venecija gradi nov, djelomično sačuvan gradski zid. U luci, gdje je bila podignuta većina javnih objekata i patricijskih palača, ističu se gradska vrata s tornjem za sat (XVI. st.), a do njih gradska loža (XV./XVI. st.). Kroz gradska vrata stiže se do trga s gotičko-renesansnom crkvom sv. Marije (XV. st.) i odvojenim zvonikom (XVI. st.). U crkvi je gotička drvena Pietŕ iz XV. st.; kolekcija slika XV.-XVIII. st. čuva se u župnom uredu (poliptih Sv. Sebastijan sa svecima Alvisea Vivarinija). Trg u dnu luke produžava se u ulicu u kojoj je na lijevoj strani gradska vijećnica (XVI. st.); u atriju je smješten lapidarij. Cilindrična kula sačuvala se u sjeverozapadnom dijelu grada. Od gradskih vrata u luci u smjeru pristaništa stoji uz obalu zgrada fontika (XV. st., sada hotel), a na malom trgu iza fontika palača Petris (XV. st.), građena u stilu mletačke gotike i rane renesanse. U spletu uličica iza palače Petris je srednjovjekovna crkva sv. Izidora (Sidar) s romaničkom apsidom i gotičkim portalom; u crkvi se čuvaju drvena skulptura patrona crkve (XV. st.) i dijelovi gotičkoga drvenog poliptiha (XV. st.). U blizini su ruševine gotičke palače Rodinis (XV. st.). Izvan grada, uz obalu, je gotička crkvica sv. Marije Magdalene iz 1402., franjevački samostan sa dva klaustra i crkvom iz XIV.-XV. st. (rezbarene korske klupe, primjerci gotičke plastike, u biblioteci samostana iluminirani rukopisi iz XV. st.). Nešto podalje je samostan benediktinki iz XV. st. Umjetnički i kulturnopovijesni spomenici sabrani su u nekoliko zbirki: u Creskom muzeju (osnovan 1910.), smještenom u gotičkoj palači Arsan-Petris (prapovijest i antička arheologija, pleterna skulptura, ikone, drvena plastika XV st., numizmatika), u lapidariju (rimski natpisi iz sjevernog dijela otoka, srednjovjekovna epigrafika), u župnom uredu (slike XV.-XVIII. st.), u franjevačkom samostanu (namještaj iz XVI.-XVII. st., gotička plastika, slike, inkunabule, kodeksi iz XV. st.) i u samostanu benediktinki (ikone, kodeksi iz XV. st.).

27. CRIKVENICA grad u području Vinodola u Hrvatskom primorju, 37 km jugoistočno od Rijeke. Smještena je u blizini ušća potoka Dubračine i njegovom dolinom povezana s unutrašnjošću Vinodola, a pješčani nanosi stvaraju crikveničku plažu. Ime je dobila po crkvi (crikvi) pavlinskog samostana koji je podignuo Nikola Frankopan 1412. na ušću Dubračine u more.

Crikvenica ima stoljetnu turističku tradiciju i danas je jedno od većih turističkih središta na Kvarneru. Za Crikvenicu su se već oko 1890. počeli zanimati stranci koji su je upoznali dolazeći iz Opatije na izlete. God. 1891. otvoren je prvi hotel kojem je vlasnik Ivan Skomerža dao ime Erzherzogin Clotilde. Iste godine nadvojvoda Josip kupuje pavlinski samostan koji preuređuje u vojno odmaralište, a potom u dječje ljetovalište; danas je hotel. Brz turistički razvitak uvjetovao je gradnju gradskoga kupališta i uređenje gradskog parka (1891.). Polaganju kamena temeljca za gradnju kupališta nazočan je bio hrvatski ban Khuen Hedervary. Velebni hotel Therapia, koji i danas spada u jedno od najljepših hotelskih zdanja na čitavoj hrvatskoj obali, izgrađen je 1895., a u skladu s tadašnjim shvaćanjima imao je lječilišnu funkciju. Crikvenica je 1906. službeno proglašena klimatskim lječilištem.

Crikvenica se razvila na mjestu rimske putne postaje Ad Tures, prirodnome izlazu ceste na more; bila je luka starih vinodolskih gradova. Već u XIV. st. postojala je mala crkva sv. Marije, koju su Frankopani, gospodari toga kraja, obnovili 1412., uz nju sagradili samostan i naselili pavline. Samostanski sklop pojačan je ugaonom cilindričnom kulom (Kaštel).Crkva ima gotičko svetište, a dograđena je barokna lađa (1659., 1704.). Glavni oltar s kipovima Pavla Riedla (1776.), i dva bočna oltara i propovjedaonica djela su pavlinskih kipara i drvorezbara. Iz prvotne jezgre oko luke Crikvenica se širila prema Kraljevici i Selcu. Brz razvitak potaknuo je turizam. God. 1893. sagrađen je hotel Therapia i izrađen urbanistički plan (arhitekt S. Höfler); podižu se vile, hoteli i parkovi. Na mjestu romaničke crkve sv. Antona, srušene 1933., sagrađena je istoimena neoromanička crkva.

28. ČABAR, grad u sjevernom dijelu Gorskoga kotara, u dolini rijeke Čabranke u čabarskoj zavalini; God. 1651. Petar Zrinski u Čabru gradi visoku peć i kovačnicu, kao i vlastelinski kaštel, a 1663. osniva župu i podiže župnu crkvu sv. Antuna Padovanskoga s trokatnim zvonikom baroknih obilježja; do crkve vodi monumentalno koncipirano stubište. U crkvi je oltarna slika Valentina Metzingera (XVIII. st.). Iz XIX. st. potječe dvor obitelji Paravića koji je dijelom (vanjski zidovi) očuvao nekadašnje obrambene elemente kaštela Zrinskih. Unutar obnovljenoga dvorca smještene su donacije slikara Vilima Svečnjaka i darovatelja Marijana Filipovića te Zavičajna zbirka. Sačuvana kovačnica Urh nastavljala je tradiciju kovačkoga obrta od davnina.

29. ČERVAR-PORAT, turističko naselje na zapadnoj obali Istre, smješteno u rezvedenoj Luci Červar od rta Rt do zaljeva Mirna.

U antičko doba tu je bilo naselje Portus Cervera. Neposredno uz morsku obalu otkrivena je rimska ladanjska vila s gospodarskim i stambenim (hipokaust, bazeni) dijelom. U uvali Lunga je 1970.-80. izgrađeno naselje za 6500 stanovnika, prvi primjer cjelovite regulacije sezonskoga grada na istočnoj obali Jadrana. Urbanistički plan i arhitektura naselja temelje se na regionalnim značajkama primorskih urbanih aglomeracija. Iznad naselja su ostaci ilirske gradine i srednjovjekovne kule. -Neveliko naselje Červar podalje je od obale.

30. ĆIĆARIJA, brdski, vapnenački ravnjak u sjeveroistočnom dijelu Istre koji na sjeverozapadu prelazi u slovenski Kras, a na jugoistoku je povezan s Učkom. S jugozapadne strane Ćićarija se strmo uzdiže iznad središnje Istre. Njezin zeleni pokrov isprekidan je bijelim liticama, zbog čega se taj dio Istre naziva i Bijelom Istrom. Prostorno tako određena Ćićarija po osi sjeverozapad-jugoistok duga je 35km, a široka oko 15 km. Dio starijih stanovnika u selima na sjeverozapadu (Dane, Žejane) zadržao je arhaični istrorumunjski govor, te sačuvalo neke specifične običaje. Tradicijsko graditeljstvo posebno je čuvano u mjestima Žejane i Mune.

31. DELNICE, grad u Gorskom kotaru. Središte Modruške župe, opustjelo u XVI. st. zbog turskih prodora; ponovno oživjelo u XVII. st. Izradnjom Lujzinske ceste početkom XIX. st. Delnice doživljavaju procvat i postaju sjedište podžupanije (1857.). Župna crkva sv. Ivana Krstitelja iz 1825. trobrodna je građevina; glavni oltar i dva pokrajna oltara rađeni su u kasnobaroknim oblicima. U crkvi se čuva vrijedna neogotička pokaznica. Kuća obitelji Klobučar-Rački (Supilova ul. 94) graditeljskim oblicima i opremom unutrašnjosti daje sliku života starih Delničana sa svim etnografskim osobitostima kraja.

Gotovo stoljetna tradicija izletničkoga, zdravstvenoga, sportskoga i drugih oblika turizma uz prirodne osobitosti i klimatske značajke čine Delnice središtem goranskoga turizma. Prva svratišta i konačišta podižu se uz staru Lujzinsku cestu već krajem prošloga stoljeća.

32. DOBRINJ naselje u sjeveroistočnom, središnjem dijelu otoka Krka.

Dobrinj je najstarije hrvatsko naselje na Krku. Pod današnjim imenom spominje se već 1100.; jedan od četiri velika srednjovjekovna kaštela na otoku bio je značajno središte glagoljske pismenosti. Na trgu je župna crkva sv. Stjepana (spominje se 1100.), tijekom stoljeća mnogo pregrađivana pa sadrži elemente kasne gotike i baroka. Uz umjetnički izrađeno crkveno posuđe i gotički relikvijar, u crkvi se čuva vezeni antependij (zlatni vez na crvenoj svili) iz XIV. st. Crkva sv. Trojice uz groblje podignuta je u XVI. st.; u njezinoj blizini je zvonik iz 1725., rad domaćeg majstora Pilepića. Živopisna dobrinjska narodna nošnja može se vidjeti samo prigodom raznih svečanosti. U susjednom je selu Sveti Vid ranoromanička crkvica s prizmatičnim zvonikom na pročelju, zadužbina »slavnog Dragoslava« iz 1100. U dobrinjskoj su okolici još i romaničke crkve sv. Jurja nad Krasom, sv. Ivana u Sužanu (ostaci romaničkih fresaka), sv. Marka na moru, sv. Klementa u Klimnu (renesansni rezbareni retabl), sv. Filipa i Jakova u Solinama, sv. Petra u Rudinama (spolija »crux gemmata« VII.-VIII. st. i pletera IX.-X. st.). Dobrinj, nekada sijelo glagoljaškoga ruralnoga kaptola, ima bogat fond glagoljskih rukopisa i natpisa. Etnografska zbirka otoka Krka smještena je u kući iz 1900.; izborom od 900 predmeta prikazana je tradicijska kultura ovoga kraja.

33. DONJI LAPAC, naselje posred Lapačkog polja u jugoistočnom dijelu Like, 27 km istočno od Udbine. Već u rimsko doba ondje je bilo naselje. U srednjem je vijeku Donji Lapac bio sijelo stare hrvatske Lapačke župe. God. 1449. pripao je Frankopanima. Stari grad Lapac bio je na izoliranu brijegu Obljaju, koji se diže u Lapačkom polju južno od Donjeg Lapca. Kada su Turci zauzeli Liku, pao je i Lapac; pod turskom vlasti ostaje do Svištovskog mira (1791.), kada potpada pod Vojnu krajinu.

34. DRIVENIK naselje u Vinodolu, 10 km sjeverozapadno od Crikvenice. Gospodarstvo se temelji na poljodjelstvu. Na regionalnoj je prometnici Crikvenica-Hreljin.

Na vrhu brijega su ruševine utvrđenoga grada Drivenika. Pod gradom je crkva sv. Stjepana sa starijim gotičkim svetištem (imala je vrijedan inventar - kasnogotičku drvenu skulpturu Oplakivanje Kristovo, barokni tzv - zlatni oltar, danas u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu). Župna crkva sv. Dujma, izvorno srednjovjekovna građevina, proširena je i pregrađena 1821. U kapeli na grobIju nalaze se rustične barokne freske iz XVIII. St. U naselju je 1970. podignut spomenik Juliju Kloviću (djelo Zvonka Cara).

35. DUBAŠNICA, područje na sjeverozapadnom dijelu otoka Krka.

Iz antike su tragovi naselja u Svetom Vidu i vile u uvali Zaharija. Bizantskom sloju pripada titular crkve sv. Apolinara u polju, koja se s romaničkom crkvom sv. Martina (ruševine) spominje 1153. Središnje (izumrlo) naselje bilo je u polju oko crkve sv. Apolinara, koja se oko 1500. proširuje i postaje župnom crkvom. Uz nju 1618. krčki i creski majstori grade zvonik gotičkih oblika. Iz romaničkoga su razdoblja crkve sv. Andrije i sv. Jurja, a iz gotičkoga sv. Nikole. Starija crkva Majke Božje od Karmela u Bogovićima, izgrađena 1644., proširena je u XIX. st. u sadašnju trobrodnu župnu crkvu. Uz malu crkvu sv. Marije Magdalene kraj sela Porat formira se oko 1480. samostan franjevaca trećoredaca (glagoljaša); u crkvi je poliptih Girolama i Francesca de Sánta Croce (prije 1557.), a u samostanu je kulturno-povijesni muzej, biblioteka i arhiv s glagoljskim rukopisima.

36. DVIGRAD (Dvagrad, Dvograd), ruševni ostaci utvrđenoga srednjevjekovnoga grada u zapadnom dijelu središnje Istre u području Limske drage, 3,5 km zapadno od Kanfanara.

U ranomu srednjem vijeku tu su postojala dva kasteljera - Parentino i Moncastello. U prvome od njih zamro je život već početkom srednjega vijeka; drugi je pod imenom Dvigrada - Duecastelli, bio naseljen sve do 1631., kad su ga stanovnici zbog epidemije kuge napustili i osnovali Kanfanar. Ostaci pružaju jedinstvenu sliku srednjovjekovne gradske strukture, opasane zidinama i kulama kod ulaza u grad; očuvani su perimetralni zidovi otprilike 220 zgrada i smjerovi komunikacija među njima. Na središnjoj uzvisini uzdižu se ruševine crkve sv. Sofije (XI.-XII. st.). Propovjedaonica iz XIV. st. s reljefom sv. Sofije s dva grada u rukama danas je u župnoj crkvi u Kanfanaru. U okolici Dvigrada je nekoliko značajnih crkvica. U grobIjanskoj crkvi sv. Marije od Lakuda (gotička građevina sa zvonikom na preslicu i polukružnom upisanom apsidom) nalazi se ciklus fresaka rad tzv. šarenog majstora domaćeg podrijetla iz XV. st. Isti je majstor oslikao i kapelicu sv. Antuna koja stilski pripada prijelazu romanike u gotiku. Nedaleko od Dvigrada su i ruševine benediktinske opatije, osnovane u X. st. i napuštene u XVIII. st., s crkvom sv. Petronile. Istočno od naselja je romanička kapela sv. Ilije, koja je 1442. pregrađena gotičkom konstrukcijom svoda.

Uz grad su vezane mnoge i dugovječne priče, tako je npr. ime sela Mrgani, koje se zbog sličnosti imena dovodilo u vezu s čuvenim engleskim pomorskim pustolovom Henryjem Morganom iz XVII st., bilo povodom da neupućeni Ijudi kopaju po Dvigradu, tražeći Morganovo nestalo blago.

Ovaj jedinstveni lokalitet posjećuju brojni turisti jer se tu, kao rijetko gdje u svijetu, može in situ vidjeti odnosno rekonstruirati život kakav je bio pred nekoliko stoIjeća. Turistički pak vodiči ispredaju brojne priče vezane za život u Dvigradu, posebice o haranju kuge, što posjetitelji prenose diIjem Europe.

37. FAŽANA, grad i mala luka te ribarsko središte na jugozapadnom dijelu zapadne obale Istre u Fažanskom kanalu, 8 km sjeverozapadno od Pule. Smještena je na niskoj obali, a s mora je dobro zaštićena Brijunskim otocima. U unutrašnjosti na pitomim brežuljcima zasađeni su voćnjaci, vinogradi i maslinici; u krajoliku dominiraju borovima pošumljene površine. Gospodarstvo se temelji na ribarenju, preradi ribe te izgradnji manjih ribarskih brodova. Također je razvijena prerada stakla. Na regionalnoj je prometnici Vodnjan-Fažana-Veli Vrh-Pula. U Fažanskome kanalu 1379. sukobile su se ratne flote Venecije (pod Vittorom Pisanijem) i Genove (pod Lucianom Doriom). U bitki je Doria ubijen, ali su Đenovljani ipak svladali Venecijance. Crkva sv. Elizeja iz VI. st. podignuta je na temeljima kasnoantičke vile. Jednobrodna crkva sv. Marije od Karmela građena je u XIV. st.; ima dobro očuvane freske iz XV. st. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana proširena je gotička građevina s ostacima renesansnih fresaka u sakristiji iz XVI. st. Slika na platnu, Posljednja večera, rad je Zadranina Jurja Venture (1578.). U zaljevu Ribnjak (Valbandon-Florianum), 2 km južno od Fažane, otkriveni su ostaci ladanjske vile iz I. st., bogato urešene mozaicima.

38. FUNTANA, naselje na središnjem dijelu zapadne obale Istre, oko 6 km južno od Poreča. Smještena je na niskoj i plodnoj obali povoljnoj za gospodarstvo (vinogradi, masline, agrumi, povrće, žito). Zemljište je pokriveno debelim naslagama zemlje crvenice koja dobro zadržava vodu. Razvedena niska obala s otočićima veoma je privlačan krajolik za razvoj turizma. Na regionalnoj je prometnici Poreč-Vrsar. Župna crkva sv. Bernarda sagrađena je 1621., nadograđena 1941. Na groblju je crkvica Gospe od Karmela iz 1631., a nedaleko od naselja crkva sv. Lucije iz 1750.

Funtana je u prošlosti poznata po izvorima slatke vode. Intenzivniji turizam počinje 60-ih godina, kada su na atraktivnom priobaIju od Zelene lagune do Valkanele izgrađeni kampovi i hotelsko nase1je, te sobe i apartmani za turiste u obite1jskim kućama.

Stalne manifestacije: u galeriji , "Zgor murve" od lipnja do rujna održavaju se likovne izložbe umjetnika koje se mijenjaju svakih 15 dana; te izložba Naiva u Istri (u kolovozu); u crkvi sv. Bernarda tijekom Ijeta održavaju se koncerti vokalnih sastava, pjevačkih zborova, solista, ansambala stare i duhovne glazbe; Fešta sv. Bernarda, zaštitnika Funtane (prvi vikend poslije 20.kolovoza).

U Valkaneli je Park skulptura Dušana Džamonje, gdje su u prirodnom ambijentu postavIjene skulpture kipara. Ondje je i umjetnikova privatna galerija manjih kiparskih radova, grafika i crteža.

39. FUŽINE, naselje u središnjem dijelu Gorskoga kotara, smješteno iznad doline Ličanke, koja je izgradnjom brane potopljena u akumulacijsko jezero Bajer.

Ime potječe iz talijanskog jezika (fucina: kovačnica). Naselje je nastalo postupnim doseljavanjem iz susjednog Vinodola te bivše Vojne krajine i Slovenije, što se i očituje u dijalektima tamošnjega stanovništva (čakavski, štokavski i kajkavski). Zbog povoljnoga geografskog položaja u središtu gorskih šuma, sa zdravom vodom i svježom planinskom klimom, Fužine su poznate kao turističko mjesto. Na željezničkoj su prometnici Zagreb-Rijeka te regionalnoj cestovnoj prometnici Lokve-Bakar. Crkva sv. Antuna Padovanskoga sagrađena je 1833. kao neostilska građevina. Velika trobrodna bazilika s masivnim zvonikom najveća je sakralna građevina na goranskom području. U nedalekom Liču (4 km) je župna crkva sv. Jurja iz 1807. Uz crkvu je staro mjesno groblje. Na istočnoj strani Ličkog polja je hodočasnička kapela Majke Božje Snježne. U Fužinama je rođen Franjo Rački kojemu su u čast podignuli spomenik i park.

   Ispiši stranicu
  • Kulturpunkt.hr - Naša priča: 15 godina ATTACK!a - dokumentiranje jedne velike povijesti
  • Forum.tm -  Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - razgovor s Anom Danom Beroš
  • Pogledaj.to - Kvazitrg proizašao iz stihije - o problemu najnovijeg zagrebačkog trga
  • Kulturpunkt.hr - Kvartovsko kino kao alternativa - o povrtaku u kvartove i drugačijem filmskom iskustvu
    Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
    Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
    Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
    Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpu