A - L


 1. BAKAR, grad i luka na sjeverozapadnom kraju istoimenog zaljeva, 15 km jugoistočno od Rijeke. Izgrađen je amfiteatralno; sastoji se od starijeg dijela naselja, Grada, koji se strmo diže uz pristranke, s frankopanskim kaštelom (XVI. st.), i novijeg dijela, Primorja, uz obalu. U prošlosti je Bakar bio važna trgovačka luka, ribarsko, vinogradarsko, brodogradilišno i pomorsko središte s nautičkom školom.

Na mjestu Bakra nalazilo se u antičko doba znatnije naselje, vjerojatno rimska Volcera. U srednjem vijeku Bakar je pripadao Vinodolskoj župi, koja je od 1225. u posjedu krčkih knezova Frankopana. Prvi put spominje se 1288. u Vinodolskom zakonu. U XV. i XVI. st. više puta mijenja gospodare. Od 1550. posjed je knezova Zrinskih, a poslije njihove pogibije (1671.) dolazi pod austrijsku Komoru. Od 1749. B. je u sustavu Austrijskog primorja, a 1882. pripojen je Hrvatskoj.

Stari dio mjesta (Grad) zadržao je srednjovjekovnu urbanu strukturu. Na najvišoj točki mjesta je kaštel, izgrađen u prvoj polovini XVI. st.; postupno dobiva rezidencijalni karakter, a u XVIII. st. njegovo južno dvokatno pročelje izgrađeno je kao mala palača. Niže kaštela je trobrodna župna crkva sv. Andrije podignuta 1830. U crkvi su barokni oltari, oltarna pala Girolama da Santacroce (Sv. Trojstvo), a na glavnom oltaru slika, rad Janeza Šubica. U crkvenoj riznici čuva se romanički križ iz XIV. st. relikvijar sv. Uršule iz XVI. st. i više baroknih kaleža. U crkvi sv. Križa, pregrađenoj u XVII. st., na glavnom je oltaru kasnogotičko raspelo. U Primorju je barokna crkvica sv. Margarete iz 1668. sa slikama iz XVII. i XVIII. st. Na groblju je crkvica sv. Marije iz XVI. st., u kojoj ima više slika nepoznatih venecijanskih majstora iz početka XVIII. st. Arhitektonski se ističe više zgrada: »plovanija« iz 1514., »hospicij« iz 1526., »biskupija« sa starim biskupskim grbom iz 1494., »turska kuća« i »rimska kuća«. Gradski muzej, smješten u zgradi iz 1690., ima arheološku zbirku, arhiv kulturno-povijesnog materijala (glagoljski natpisi), više starih portreta, navigacijske sprave, predmete umjetničkog obrta i dr.

Hreljin, naselje u zaleđu Bakarskog zaljeva, 5 km istočno od Bakra. Na obroncima brijega (321 m) su ruševine utvrđenoga srednjovjekovnoga naselja s kaštelom. Od 1225. HreIjin drže Frankopani, a 1550-1670. Zrinski. Zidine s dvjema kulama i dva ulaza uokružuju kuće staroga naselja, a na povišenom mjestu je tvrđava. U sredini naselja je crkva sv. Jurja, s prizidanim zvonikom na pročelju, prvotno jednobrodna, u tijeku XVI.-XVII. st. proširena na tri broda. Kraj nje je kapela sv. Marije, podignuta 1699. Gradnjom nove Karolinške ceste (1726.) stanovništvo se seli u novo naselje, današnji Hreljin Pikat (Piket), gdje je sagrađena nova barokna župna crkva sv. Jurja (1794.); u nju je prenesena riznica iz stare crkve.

2.BAKARAC, naselje u jugoistočnom dijelu Bakarskog zaljeva; 24 km jugoistočno od Rijeke.

Na vrhu Gradac ruševine su rimske tvrđave - nađena su tri miljokaza. U srednjem vijeku i poslije Bakarac je luka hreljinskoga kotara. Župna crkva sv. Petra i Pavla sagrađena je u XVIII. st. Prema Bakru prostire se veliko područje tzv. bakarskih prezida, terasaste suhozidne konstrukcije napuštenih vinograda. U blizini Bakarca sačuvane su dvije stare drvene tunere (posljednje na Jadranu) koje se još uvijek rabe pri lovu tuna.

3. BARBAT NA RABU, naselje na jugozapadnoj obali otoka Raba u Barbatskom kanalu.

Kraj župne crkve nalazi se ukrašeni sarkofag iz V. st. Na mjestu današnje župne crkve iz 1850. od XI.-XV. st. bila je benediktinska opatija Sancti Stephani de Postran. U župnoj je crkvi slikano raspelo na dasci, rad mjesnoga majstora XVII. ili XVIII. st. Na brdu iznad naselja unutar utvrde nalaze se ostaci ranoromaničke crkve sv. Damijana (vjerojatno samostan benediktinaca).

4. BAŠKA, grad i luka na jugoistočnoj obali otoka Krka, smještena u sjevernom dijelu Baške drage.

Početak turizma u Baškoj vezan je uz 1904., kada je utemeljeno Društvo za proljepšavanje grada. Nedugo potom otvoren je prvi hotel Tomislav (1906.) i uređeno prvo kupalište (1908.). God. 1911. Čeh E. Geistlich gradi moderni hotel Baška, u koji dovodi češke turiste.

U Maloj luci iznad antičkog naselja Bosar nalaze se ruševine utvrđenoga grada i crkve (s lezenama) iz ranobizantskog razdoblja. Na brdu oko groblja i prvotne župne crkve sv. Ivana (izvorno ranoromaničke, oko 1100., sa zvonikom na pročelju) vide se ruševine srednjovjekovne Baške, koju su 1380. spalili Mlečani. Nakon toga naselje se spušta u luku, duž koje se nižu povezana pročelja kuća. Trobrodna župna crkva Sv. Trojstva sagrađena je 1722. U njoj su sačuvani ranoromanički kapiteli, oltarna slika Majka Božja sa svecima s kraja XV. st. (Marco Marziale), Posljednja večera (Palma ml.), drvene i kamene skulpture XV.-XVIII. st.). U Baškoj se nalazi Zavičajni muzej. U okolici Baške su romaničke crkvice (Sv. Duh, Sv. Marko, Sv. Eufemija, Sv. Juraj) i Sv. Mihovil s kvadratičnim gotičkim svetištem koje je 1506. dogradio pop Bartol Papić (glagoljski natpis). U Sv. Mariji na Gorici su slike Celestina Medovića. U nedalekom (1 km) Jurandvoru nalaze se ruševine benediktinske opatije s očuvanom ranoromaničkom crkvom sv. Lucije (oko 1100.), u kojoj je nađen kapitalni spomenik hrvatske kulture - Baščanska ploča.

5. BELI, naselje na sjeveroistočnoj strani otoka Cresa, smješteno na izdvojenom i pošumljenom brežuljku. Jedno od najstarijih naselja na otoku Cresu; antičko ime Caput insulae.

U ranom srednjem vijeku Beli je hrvatski utvrđeni grad (castrum) i samostalna općina. Današnje naselje sačuvalo je srednjovjekovno obilježje. Na vrhu humka je trg s javnom cisternom i sakralnim objektima. Ističu se romanički zvonik, župna crkva s romaničkom supstrukcijom (povećana u XVIII. st.), gradska loža i mala romanička crkva sv. Marije. U sakristiji je zbirka s vrijednim procesijskim križevima iz XIII.-XIV. st. U okolici su ruševine pet romaničkih crkvica, a u Dolu je napuštena romanička crkva sv. Lovreča s tri polukružne apside. Na groblju je gotička crkva sv. Antuna (početak XV. st.). Na više mjesta u selu su glagoljski natpisi.

6. BRIBIR, naselje u Vinodolskoj udolini, smješteno na brežuljku Glavici, 6 km sjeveroistočno od Novog Vinodolskog;

U XIII. st. posjed Frankopana, u XV. st. grofova Celjskih, potom kralja Matije Korvina pa opet Frankopana. Oko sredine XVI. st. pripada obitelji Zrinski, koji ga drže do 1671. U srednjem vijeku opkoljen zidovima i kulama; dijelom se očuvala četverokutna kula, građena 1302. Na zapadnom rubu bribirskoga proplanka je trg s baroknom crkvom sv. Petra i Pavla koja je, prema glagoljskom natpisu iz 1524., podignuta na mjestu starije crkve. U crkvi su oltari sa slikama iz XVI., XVIII. i XIX. st., među njima najvrednije je Pranje nogu Palme ml. U zidu svetišta ugrađena je renesansna kamena kustodija, a nad bočnim vratima vrstan renesansni reljef s likom Blažene Djevice Marije iz XVI. st. U riznici se čuvaju zlatni romanički križ iz XIII. st., rad majstora Milonića (»opus Milonigi«), gotički kalež i monstranca.

7. CASKA, naselje u istoimenoj uvali u sjeverozapadnom dijelu otoka Paga.

Nastala je na mjestu nekadašnjega rimskoga vojnog logora (castrum), oko kojega se u I. st. razvilo naselje Cissa. God. 361. stradalo je od potresa; jedan njegov dio potonuo je u more. Naselje propada u XIII. st. u borbama između Raba i Zadra za posjede na Pagu. Od antičkog naselja sačuvani su ostaci zgrada, akvedukt i ruševine akropole na brežuljku sv. Jurja. Među nalazima ističe se ara Kalpurnije, kćeri rimskoga konzula Lucija Pizona, koja se oko 20. god. sklonila u Cissu. Na brežuljku iznad mjesta je romanička crkvica (Sv. Juraj) sagrađena na mjestu starohrvatske crkve, od koje su se sačuvali fragmenti s pleternim ornamentom. Ranosrednjovjekovna crkvica (Sv. Ante), s kasnijim benediktinskim hospicijem, podignuta je na ruševinama antičkih zgrada. Visoki toranj kružne osnove, koji služi za praćenje lova na tune, sagrađen je u XIX. st.

8. CRES, otok u vanjskom nizu kvarnerske skupine.

Otok Cres nastanjen je od neolitika (pećinska nastamba Jami na Sredi). Iz brončanog doba starija su gradinska nase1ja na teže pristupačnim vrhovima, opasana kružnim kamenim zidom. Iz željeznog su doba gradine kvadratična tlocrta, Lubenice i Ustrine, uz koje su nekropole s tumulima. Najstariji su poznati stanovnici otoka Liburni. U antičkim grčkim izvorima nazivaju se Cres i Lošinj zajedničkim imenom Apsirtides, koje se dovodi u vezu s legendom o Argonautima. Od antičkih nase1ja spominju se Krepsa (Cres) i Apsoros (Osor). Za imperatora Augusta Cres osvajaju Rim1jani. Poslije propasti Zapadnorimskog Carstva otok ulazi u sklop bizantskih posjeda na Jadranu, a u ranom srednjem vijeku naseljuju ga postupno Slaveni. Najstariji hrvatski spomenik na otoku čuvena je Valunska ploča, pisana glagoljicom u XI. st. Iz istoga je vremena više glagoljskih otočkih spomenika (danas u lapidariju u Cresu i Valunu). Od 1000. do 1358. otok je u posjedu Venecije, zatim pod vlašću hrvatsko-ugarskih kraljeva, 1409. -1797. ponovno pod Venecijom. Za vrijeme venecijanske vladavine upravno-političko središte otoka premješta se iz Osora u Cres, a Osor postupno zamire i propada. Nakon propasti Venecije otok Cres je pripao Austriji, a 1918-43. bio je pod Italijom. God. 1945. priključen je matičnoj Hrvatskoj.

9. CRES, grad na zapadnoj obali istoimenog otoka, u sjevernom dijelu dobro zaštićenog zaljeva.

U rimsko doba res publica Crepsa. U tijeku srednjega vijeka naselje se formira na istočnoj strani uvale, unutar zida; 1332. dobiva statut, a od 1459. u njemu je sjedište venecijanske uprave za otoke Cres i Lošinj, koje je dotada bilo u Osoru. U XVI. st. Venecija gradi nov, djelomično sačuvan gradski zid. U luci, gdje je bila podignuta većina javnih objekata i patricijskih palača, ističu se gradska vrata s tornjem za sat (XVI. st.), a do njih gradska loža (XV./XVI. st.). Kroz gradska vrata stiže se do trga s gotičko-renesansnom crkvom sv. Marije (XV. st.) i odvojenim zvonikom (XVI. st.). U crkvi je gotička drvena Pietŕ iz XV. st.; kolekcija slika XV.-XVIII. st. čuva se u župnom uredu (poliptih Sv. Sebastijan sa svecima Alvisea Vivarinija). Trg u dnu luke produžava se u ulicu u kojoj je na lijevoj strani gradska vijećnica (XVI. st.); u atriju je smješten lapidarij. Cilindrična kula sačuvala se u sjeverozapadnom dijelu grada. Od gradskih vrata u luci u smjeru pristaništa stoji uz obalu zgrada fontika (XV. st., sada hotel), a na malom trgu iza fontika palača Petris (XV. st.), građena u stilu mletačke gotike i rane renesanse. U spletu uličica iza palače Petris je srednjovjekovna crkva sv. Izidora (Sidar) s romaničkom apsidom i gotičkim portalom; u crkvi se čuvaju drvena skulptura patrona crkve (XV. st.) i dijelovi gotičkoga drvenog poliptiha (XV. st.). U blizini su ruševine gotičke palače Rodinis (XV. st.). Izvan grada, uz obalu, je gotička crkvica sv. Marije Magdalene iz 1402., franjevački samostan sa dva klaustra i crkvom iz XIV.-XV. st. (rezbarene korske klupe, primjerci gotičke plastike, u biblioteci samostana iluminirani rukopisi iz XV. st.). Nešto podalje je samostan benediktinki iz XV. st. Umjetnički i kulturnopovijesni spomenici sabrani su u nekoliko zbirki: u Creskom muzeju (osnovan 1910.), smještenom u gotičkoj palači Arsan-Petris (prapovijest i antička arheologija, pleterna skulptura, ikone, drvena plastika XV. st., numizmatika), u lapidariju (rimski natpisi iz sjevernog dijela otoka, srednjovjekovna epigrafika), u župnom uredu (slike XV.-XVIII. st.), u franjevačkom samostanu (namještaj iz XVI.-XVII. st., gotička plastika, slike, inkunabule, kodeksi iz XV. st.) i u samostanu benediktinki (ikone, kodeksi iz XV. st.).

10. CRIKVENICA grad u području Vinodola u Hrvatskom primorju, 37 km jugoistočno od Rijeke. Smještena je u blizini ušća potoka Dubračine i njegovom dolinom povezana s unutrašnjošću Vinodola, a pješčani nanosi stvaraju crikveničku plažu. Ime je dobila po crkvi (crikvi) pavlinskog samostana koji je podignuo Nikola Frankopan 1412. na ušću Dubračine u more.

Crikvenica ima stoljetnu turističku tradiciju i danas je jedno od većih turističkih središta na Kvarneru. Za Crikvenicu su se već oko 1890. počeli zanimati stranci koji su je upoznali dolazeći iz Opatije na izlete. God. 1891. otvoren je prvi hotel kojem je vlasnik Ivan Skomerža dao ime Erzherzogin Clotilde. Iste godine nadvojvoda Josip kupuje pavlinski samostan koji preuređuje u vojno odmaralište, a potom u dječje ljetovalište; danas je hotel. Brz turistički razvitak uvjetovao je gradnju gradskoga kupališta i uređenje gradskog parka (1891.). Polaganju kamena temeljca za gradnju kupališta nazočan je bio hrvatski ban Khuen Hedervary. Velebni hotel Therapia, koji i danas spada u jedno od najljepših hotelskih zdanja na čitavoj hrvatskoj obali, izgrađen je 1895., a u skladu s tadašnjim shvaćanjima imao je lječilišnu funkciju. Crikvenica je 1906. službeno proglašena klimatskim lječilištem.

Crikvenica se razvila na mjestu rimske putne postaje Ad Tures, prirodnome izlazu ceste na more; bila je luka starih vinodolskih gradova. Već u XIV. st. postojala je mala crkva sv. Marije, koju su Frankopani, gospodari toga kraja, obnovili 1412., uz nju sagradili samostan i naselili pavline. Samostanski sklop pojačan je ugaonom cilindričnom kulom (Kaštel).Crkva ima gotičko svetište, a dograđena je barokna lađa (1659., 1704.). Glavni oltar s kipovima Pavla Riedla (1776.), i dva bočna oltara i propovjedaonica djela su pavlinskih kipara i drvorezbara. Iz prvotne jezgre oko luke Crikvenica se širila prema Kraljevici i Selcu. Brz razvitak potaknuo je turizam. God. 1893. sagrađen je hotel Therapia i izrađen urbanistički plan (arhitekt S. Höfler); podižu se vile, hoteli i parkovi. Na mjestu romaničke crkve sv. Antona, srušene 1933., sagrađena je istoimena neoromanička crkva.

11. DOBRINJ naselje u sjeveroistočnom, središnjem dijelu otoka Krka.

Dobrinj je najstarije hrvatsko naselje na Krku. Pod današnjim imenom spominje se već 1100.; jedan od četiri velika srednjovjekovna kaštela na otoku bio je značajno središte glagoljske pismenosti. Na trgu je župna crkva sv. Stjepana (spominje se 1100.), tijekom stoljeća mnogo pregrađivana pa sadrži elemente kasne gotike i baroka. Uz umjetnički izrađeno crkveno posuđe i gotički relikvijar, u crkvi se čuva vezeni antependij (zlatni vez na crvenoj svili) iz XIV. st. Crkva sv. Trojice uz groblje podignuta je u XVI. st.; u njezinoj blizini je zvonik iz 1725., rad domaćeg majstora Pilepića. Živopisna dobrinjska narodna nošnja može se vidjeti samo prigodom raznih svečanosti. U susjednom je selu Sveti Vid ranoromanička crkvica s prizmatičnim zvonikom na pročelju, zadužbina »slavnog Dragoslava« iz 1100. U dobrinjskoj su okolici još i romaničke crkve sv. Jurja nad Krasom, sv. Ivana u Sužanu (ostaci romaničkih fresaka), sv. Marka na moru, sv. Klementa u Klimnu (renesansni rezbareni retabl), sv. Filipa i Jakova u Solinama, sv. Petra u Rudinama (spolija »crux gemmata« VII.-VIII. st. i pletera IX.-X. st.). Dobrinj, nekada sijelo glagoljaškoga ruralnoga kaptola, ima bogat fond glagoljskih rukopisa i natpisa. Etnografska zbirka otoka Krka smještena je u kući iz 1900.; izborom od 900 predmeta prikazana je tradicijska kultura ovoga kraja.

12. DRIVENIK naselje u Vinodolu, 10 km sjeverozapadno od Crikvenice. Gospodarstvo se temelji na poljodjelstvu. Na regionalnoj je prometnici Crikvenica-Hreljin.

Na vrhu brijega su ruševine utvrđenoga grada Drivenika. Pod gradom je crkva sv. Stjepana sa starijim gotičkim svetištem (imala je vrijedan inventar - kasnogotičku drvenu skulpturu Oplakivanje Kristovo, barokni tzv - zlatni oltar, danas u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu). Župna crkva sv. Dujma, izvorno srednjovjekovna građevina, proširena je i pregrađena 1821. U kapeli na grobIju nalaze se rustične barokne freske iz XVIII. St. U naselju je 1970. podignut spomenik Juliju Kloviću (djelo Zvonka Cara).

13. DUBAŠNICA, područje na sjeverozapadnom dijelu otoka Krka.

Iz antike su tragovi naselja u Svetom Vidu i vile u uvali Zaharija. Bizantskom sloju pripada titular crkve sv. Apolinara u polju, koja se s romaničkom crkvom sv. Martina (ruševine) spominje 1153. Središnje (izumrlo) naselje bilo je u polju oko crkve sv. Apolinara, koja se oko 1500. proširuje i postaje župnom crkvom. Uz nju 1618. krčki i creski majstori grade zvonik gotičkih oblika. Iz romaničkoga su razdoblja crkve sv. Andrije i sv. Jurja, a iz gotičkoga sv. Nikole. Starija crkva Majke Božje od Karmela u Bogovićima, izgrađena 1644., proširena je u XIX. st. u sadašnju trobrodnu župnu crkvu. Uz malu crkvu sv. Marije Magdalene kraj sela Porat formira se oko 1480. samostan franjevaca trećoredaca (glagoljaša); u crkvi je poliptih Girolama i Francesca de Sánta Croce (prije 1557.), a u samostanu je kulturno-povijesni muzej, biblioteka i arhiv s glagoljskim rukopisima.

14. GLAVOTOK, samostan i crkva franjevaca trećoredaca (glagoljaša) na najzapadnijem dijelu otoka Krka, 11 km od Malinske; najbliži istočnoj obali otoka Cresa. U XIV. st. Glavotok je frankopansko imanje s obiteljskom kapelom. Imanje je knez Ivan 1445. darovao trećorecima, koji su ondje sagradili samostan i oko 1507. gotičku crkvu Majke Božje. Slike na glavnomu oltaru (Bl. Djevica Marija s djetetom Isusom, Sv. Franjo i Sv. Jeronim) naslikao je vjerojatno Matteo da Verona (1576.-1618.). Iz istoga je doba i glavni mramorni oltar. Bočne oltare izradio je 1760. klesar Giuseppe Bisson. U samostanu se nalaze slike i liturgijski predmeti iz XVII. i XVIII.st., te više glagoljskih natpisa. Nedaleko od Glavotoka, u uvali Čavlena, starohrvatska je crkvica sv. Krševana.

15. GOLI OTOK otočić između Raba, Svetog Grgura i Prvića, nasuprot velebitskom prigorju. Sve do najnovijeg vremena na otoku nije bilo stalnih naselja. Povremeno su ga iskorštavali stanovnici Lopara na Rabu za ispašu ovaca. Za I. svjetskog rata ondje su bili internirani ratni zarobIjenici. Poslije 1949. na otočiću je bio zloglasni jugoslavenski zatvor za političke osuđenike, zbog čega ga danas posjećuju brojni znatižeIjnici.

16. GRIŽANE, naselje u Vinodolu, 4 km sjeveroistočno od Crikvenice.

Župnu crkvu sv. Martina podignuo je 1599. pop Barić Franić - glagoljski natpis na krstionici; u crkvi je također glagoljski natpis na grobnici Ivana Benkovića (1601.). Izvan mjesta na litici pod visokim stijenama stoje ruševine Grižana, utvrđena grada u obliku nepravilna četverokuta s valjkastim kulama na uglovima. U Grižanama je 1498. rođen renesansni minijaturist Juraj Julije Klović.

17. GROBNIK, naselje na Grobničkom polju, 5 km sjeveroistočno od Rijeke. Naseljen već u rimsko doba. Ime se prvi put spominje 1288. u Vinodolskom zakoniku. Značenju mjesta pridonosio je trgovački put, što je preko Grobnika vodio na more.

Utvrđeni grad iznad Grobničkoga poIja i kanjona Rječine nastaje u razdoblju XV.-XVII. St.; njegove zidine, kule, dvoja gradska vrata najvećim su dijelom porušeni u XVIII. i XIX. St. Unutar gradskih zidina uklopljen je feudalni kaštel (XV.-XVII. St.) odijeljen zidom i bastionima od samoga naseIja. U dvorištu usred kaštela je bunarsko grlo s uklesanim grobovima Frankopana i krbavskih knezova (XV. St.), u prizemlju jedne kule očuvan je profilirani polukružni portal nekadašnje kapele sv. Jelene (XVI. St.). Župna crkva spominje se 1288. Najstariji dio današnje crkve potječe iz X-V. St. Proširena je u XVI. St.; današnji izgled trobrodne crkve s pravokutnim svetištem dobiva u XVII St. Zvonik iz 1572. renoviran je 1757. Na ulazu u grad je crkva Sv. Trojstva iz 1613., a na brijegu iznad Rječine crkva sv. Križa iz 1649. U Grobniku je 1992. otvorena Etnografska zbirka Grobinšćine.

Povijesno mjesto unutar frankopanskih posjeda bilo je nekada na važnom trgovačkom putu. Na njegovu širem području djelovale su brojne stolarske radionice u kojima se proizvodio čuveni grobnički namještaj - škrinje, stolice - najprije u stilu baroknoga klasicizma, poslije se preuzima stil bečke klasicističke stolice s tri pruta u naslonu.

18. ILOVIK otok južno od Lošinja.

U pojedinim se razdobIjima zvao Sveti Petar ili Sveti Petar Ilovik. Na lokalitetu Sićadrija nalaze se ruševine ranosrednjovjekovne crkve sv. Andrije. - Na susjednom otoku Sveti Petar, nasuprot selu, proteže se kilometar duga rimska arheološka zona (teme1ji zgrada, ostaci mozaika, grobovi). U XI. St. na otoku je bio sagrađen benediktinski samostan Sancti Petri de Nemois ili de Neumis (porušen). God. 1597. Venecija je sagradila na Svetom Petru kulu kvadratična presjeka za obranu protiv uskoka (sada ruševina).

19. JABLANAC, naselje i trajektna luka na obali Velebitskoga kanala, u dnu duboko uvučene uvale, nasuprot otoku Rabu.

Jablanac se 1179. spominje kao župno središte Ablana, a u XIII. st. je slobodni kraljevski grad. Na rtu pred lukom nalaze se ruševine utvrđenoga srednjovjekovnoga grada što ga je osnovao ban Stjepan Šubić 1251. Na groblju je crkva sv. Nikole, koja je postojala već 1179., a današnji je oblik dobila u XVI. st. i 1701. U župnoj su crkvi sv. Josipa iz XVIII. st. skulpture u štuku (radionica Somazzi) a iz XIX. st. u drvu (Bartola Devčića). S brda Panasa spušta se u Velebit suhozidna - granica između ilirskih plemena Ortoplina i Begiosa s natpisom namjesnika Dolabele.

Stinica, naselje i luka na obali Velebitskoga kanala 5 km sjeverno od Jablanca. Na mjestu današnjeg naselja nalazilo se u antičko doba, naselje Ortopla. Srednjovjekovno utvrđenje (ostaci bedema s kulama, temelji zgrada, grobovi) razoreni su najvjerojatnije u vrijeme provale Tatara u XIII. St.

Zavratnica, potopljeni donji dio suhe Kranjkove drage 2,5 km južno od Jablanca. lznad Zavratnice na uzvisini Klašnici ima tragova pretpovijesne naseobine.

20. JURANDVOR, naselje u jugoistočnom dijelu otoka Krka u dolini rječice Suhe Ričine, 2,5 km sjeverozapadno od Baške.

Jurandvor, ime je najranije hrvatske kulturne povijesti, za domaće je posjetitelje povijesna memorija; strancima pak Baščanska ploča može značiti susret s kulturom europskih dvorova u ranom XII. st.; tadašnje su povelje bile unificirane i mjerilo su tzv. benediktinske umjetnosti.

Na ostacima rimske vile benediktinci - glagoljaši dorađuju opatiju sv. Lucije, a oko 1100. opat Dobrovit gradi sadašnju ranoromaničku crkvu. Kor je bio od broda odijeljen kamenom pregradom (septum), srušenom poslije 1752., dio koje je bila i čuvena Baščanska ploča. U romanici je u sredini pročelja dograđen zvonik pravokutne osnove (»magister Andreas«), a 1498. prigrađena je uz južni zid broda kapela Gospe od Ruzarija. U crkvi je danas lapidarij sa spomenicima rimskoga i starokršćanskog razdoblja i s glagoljskim natpisima, te drvena polikromirana plastika iz XVI. st. U zvoniku je zvono iz prve polovice XIV. st. (»magister Manfredinus«). U crkvi sv. Lucije, odnosno kapeli sv. Ruzarija, izložena je Baščanska ploča (kopija), jedan od najstarijih pisanih, u kamenu klesanih spomenika hrvatskoga jezika. Nastala je u doba narodnih vladara u drugoj polovici XI. st., a pisana je pismom prelaznoga tipa iz oble u uglatu glagoljicu. Sadržaj natpisa govori o darivanju posjeda kralja Zvonimira crkvi sv. Lucije i o podizanju te crkve. Ploča je izvorno služila kao lijevi plutej crkvene pregrade. Baščanska ploča ima značaj isprave, kako su se one pisale u Dalmaciji i u sjevernomu primorju u XI. i XII. st. i važan je dokument za lingvistiku, glagoljsku paleografiju, likovnu umjetnost i hrvatsku povijest. Sada se nalazi u atriju glavne zgrade HAZU u Zagrebu.

21. KAMPOR, naselje na sjeverozapadnom dijelu otoka Raba.

U Zaljevu Sveta Fumija nalazi se franjevački samostan iz 1458. u koji je uklopljena ranija romanička crkva sv. Eufemije, spomenuta 1237. Uz samostan je gotička crkva sv. Bernardina građena kada i samostan, barokizirana u XVII. st. Crkva ima kasetirani oslikani strop i kor nadsvođen križnim svodom; protomajstor obiju gradnji je Juraj Dimitrov Zadranin. U pokrajnjim kapelama je poliptih braće Vivarini iz 1458. i kasnogotičko drveno raspelo, te noviji križni put fra A. Testena (živio u Kamporu). U samostanskom klaustru uređen je lapidarij s rimskim natpisima, fragmentima ranosrednjovjekovne plastike (kapiteli, reljef iz VII. st.) te sarkofagom utemeljiteljice samostana, Mande Budrišić. Samostanski arhiv i knjižnica čuvaju inkunabule i iluminirane kodekse iz XIV. i XV. st. Na rtu Kaštelina ostaci su velike rimske vile. Za vrijeme II. svjetskoga rata u području Kampora bio je koncentracijski logor; 1955. podignut je memorijalni kompleks (Edo Ravnikar) s kompozicijama u mozaiku (Marij Pregelj). God. 1989., u sklopu Zavičajnoga muzeja u Kamporu, otvorena je Memorijalna zbirka slikara fra Ambroza Testena.

22. KARLOBAG, grad i luka u Velebitskom kanalu u području Velebitskog podgorja nasuprot otoku Pagu.

U rimsko je doba u blizini bio Vegium. God. 1307. uzima ga ban Pavao Šubić, a poslije 1323. knezovi Kurjakovići. Nadvojvoda Karlo obnavlja Bag, nakon što su ga 1525. spalili Turci, te se od 1580. spominje kao Karlobag. Povrh naselja nalazi se srednjovjekovni grad (u ruševinama). Unutar zidova u obliku poligona, učvršćena trima kulama, nalazi se velika cilindrična glavna kula. God. 1712. podignut je kapucinski samostan s crkvom sv. Josipa u kojoj su barokni oltari i slike. Župna crkva sv. Karla Boromejskoga građena je 1767.; u crkvi je više nadgrobnih ploča. Stradala za II. svjetskog rata; preostao je samo zvonik. Kapela Žalosne Marije iz 1772. ima barokni oltar. Južno od Karlobaga je Vidov grad podno kojega su ruševine gotičke crkve sv. Vida.

23. KASTAV, naselje 11 km sjeverozapadno od Rijeke, smješteno na dominantnom, izoliranom brijegu, s krasnim pogledom na Kvarner.

U srednjem vijeku središte komune kojoj su pripadali Veprinac i Mošćenice. Grad s municipalnom upravom imao je u XVI. st. hrvatskim jezikom pisani statut. Bio je opasan zidinama i kulama, još djelomično očuvanima. Ispred gradskih vrata bio je trg s bastionom (Fortica) i gradska loža iz 1571., obnovljena 1825. U samome gradu, na trgu Lokvina (ili Kapetanova lokva), gdje se nekoć odvijao javni život, nalaze se cisterna s natpisom (1666.), nekadašnja kapetanova rezidencija (gospoštijski dvor - danas škola), te gotička crkva Sv. Trojstva iz XV. st. Trobrodna barokna župna crkva sv. Jelene iz 1709. ima odijeljen zvonik iz 1724. U njoj su vrijedni barokni oltari i krstionica iz XVIII. st., te korske klupe iz XVII. st. U Kastvu su ruševine nedovršene trobrodne isusovačke barokne crkve iz XVIII. st. (Crekvina), a u okolici niz srednjovjekovnih crkvica.

24. KLIMNO, naselje uz južnu obalu zaljeva Solina (Klimno) na otoku Krku.

U romaničkoj jednobrodnoj crkvici sv. Klementa s polukružnom apsidom i ravnim stropom, koju izvori spominju 1381., čuva se rezbareni renesansni poliptih iz XVI. st. Romanička crkva istoga tipa (Sv. Filip i Jakov) u obližnjim Solinama spominje se 1396. Ruševine crkve sv. Petra u Solinama pokazuje elemente od starokršćanske do gotičke građevne faze. Zanimljiva je pučka kuća datirana glagoljskim natpisom iz 1514.

25. KOLAN, naselje u središnjem kopnenom dijelu otoka Paga, 9 km jugoistočno od Novalje.

U antičko doba tu je, kao i u nedalekoj Caski (Cissa), vjerojatno bio jedan praedium (ostaci vodovoda za antičko naselje Cissu). Na nadvratniku jedne kuće nalazi se natpis s glagoljskim pismenima. Sjeveroistočno od mjesta su ruševine gotičke crkvice sv. Vida iz XIV. st., a zapadno se nalazi crkva sv. Jerolima, rustična građevina s početka XVI. st. Na putu prema Novalji nalaze se ostaci crkvice sv. Duha iz XIV. st. U Kolanu je još uvijek u upotrebi živopisna nošnja, a prikupljena je i vrijedna etnološka zbirka.

26. KOŠLJUN, otočić u Puntarskoj dragi (otok Krk). Na pošumljenom otočiću nalazi se samostan, u čijem su muzeju sačuvani arheološki spomenici, stare knjige, narodne nošnje s otoka Krka i drugih dijelova kvarnerskog područja.

Iz VIII. st. su natpisi i kameni kapitel sa signaturom ANDREA (u lapidariju). U XII. je st. osnovana benediktinska opatija, a 1447. na osnovi frankopanske darovnice otočić preuzimaju franjevci. Oni su u XVI. st. sagradili novi samostan. s klaustrom; od stare benediktinske građevine sačuvani su dijelovi utvrđenih srednjovjekovnih zidova i kapela sv. Bernardina. Franjevačka crkva Navještenja Marijina sagrađena je 1523. Na glavnome je oltaru poliptih Girolama da Santacrocea iz 1535., na lijevome bočnom oltaru slika Sv. Franjo iz XVI. st., a na trijumfalnome luku velika kompozicija Posljednji sud, u1je na platnu E. Ughetta iz 1653. U kapeli sv. Bernardina nalazi se drveni plastični triptih iz XVI. st,; maloj kapeli usred parka s crnogoricom čuvaju se fragmenti jaslica iz XVI. st., a u samostanskome muzeju, uz ostalo, i zbirka proizvoda. umjetničkoga. obrta, ikona i slika, među njima i slike krčkoga majstora Frana, Jurčića (1671-1718.). Samostan posjeduje arhiv i knjižnicu s inkunabulama, glagoljskim rukopisima i rijetkim izdanjima (primjerak Ptolomejeva Atlasa tiskana u Veneciji između 1565. i 1570.), te etnografsku zbirku. Otočić zbog važnosti kulturne baštine posječuju mnogobrojni turisti. Za održavanja Ljetnog festivala Krk u samostanu se priređuju koncerti.

27. KRALJEVICA, grad i luka u Vinodolskom kanalu na ulazu u Bakarski zaljev. Nalazi se posred drage koja se između rta Oštrog i Fortice pruža prema jugoistoku u duljini od 600 m; osnovana je vjerojatno u XV. st. Od XVIII. st., kad je izgrađen priključak na Karolinsku cestu (Karlovac-Bakar-Rijeka), do druge polovice XIX. st. važno je lučko-pomorsko središte; već potkraj XVII. st. imala je brodogradilište, a u drugoj polovici XIX. st. postaje kolijevkom brodarstva na Jadranu.

Naselje se razvilo uz prirodnu luku staroga hreljinskoga grada u XVI. st. Znatnije se razvija u XVII. st. pod Zrinskima, no najjače za Karla VI., koji uređuje kraljevsku luku (Portus regius) kao završnu točku Karolinske ceste. U prvoj polovici XVII. st. iznad luke Zrinski grade »Stari grad«, trokatno zdanje u traktovima oko dva unutrašnja dvorišta. Na pročelju dvora je masivni zvonik (1790.) s baroknom kapom a uz pročelje crkva sv. Nikole. »Novi grad« na ulazu u Bakarski zaljev počeo je graditi P. Zrinski 1650. kao utvrđeni dvor renesansne koncepcije, četverokutna tlocrta s valjkastim ugaonim kulama. U njemu je, prema predaji, razrađen plan Zrinsko- -frankopanske urote protiv dinastije Habsburga. Nakon sloma urote (1671.) oba su dvora opljačkana. Isusovci, vlasnici dvora od 1883., dozidali su drugi kat i izmijenili unutrašnji tlocrt. Na glavnom trgu nalazi se spomenik žrtvama II. svjetskog rata, rad Zvonka Cara iz 1952.

28. KRK, otok u Kvarnerskoj otočnoj skupini, najveći otok Jadranskog mora;

Kontinuitet naselja na Krku traje od neolitika (spilje po rubu Baške drage, Vrbnička spilja), preko brončana i željeznog doba (gradine i tumuli kraj Malinske, Gabonjina, Dobrinja, Vrbnika, Baške) do danas. Najstariji su poznati stanovnici otoka bili Liburni. U doba Rimljana na mjestu današnjega grada Krka bilo je naselje Curicum. Pred Krkom se 49. god. prije Krista, odigrala pomorska bitka između Cezarove i Pompejeve flote. U srednjem vijeku Krk priznaje vlast Bizanta, potom Venecije (od 1000.), hrvatskih vladara (u drugoj polovici XI. st.) pa opet Venecije (do 1358.), koja 1118. ugovorom predaje kneštvo na otoku krčkim knezovima, kasnijim Frankopanima. U XIII. i XIV. st. Frankopani su jedna od najmoćnijih hrvatskih velikaških porodica. Od 1358. priznaju vrhovnu vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Posljednji član krčke loze Frankopana stavlja otok (1480.) pod zaštitu Venecije. Tako je Krk, posljednji od hrvatskih otoka, priključen venecijanskoj Dalmaciji. U njezinu je sastavu ostao do 1797., dijeleći poslije toga sudbinu ostale Dalmacije i Istre.

U prošlosti je Krk bio istaknuto središte glagoljske pismenosti (najstariji krčki sačuvani glagoljski spomenik je natpis iz XI. st., potječe iz nekadašnje benediktinske opatije sv. Lovre u gradu Krku). Papa Inocent IV. dopustio je 1252. pismom omišaljskim benediktincima slavensko bogoslužje uz upotrebu glagoljice; drži se da je tim pismom, kao pismom upućenim 1248. senjskom biskupu, papa legalizirao slavensko bogoslužje. Među brojnim glagoljskim spomenicima nastalim na Krku ističu se Baščanska ploča iz Jurandvora kraj Baške, Statut vrbnički (1388.) i minijaturama ukrašeni Vrbnički misal iz 1642. Glagoljica je na Krku ostala u upotrebi do prvih desetljeća XIX. st. Niz značajnih spomenika obilježava postupne faze u razvoju arhitekture - od starokršćanskog (ostaci prvotne katedrale grada Krka) i starohrvatskog razdoblja (Sv. Dunat kraj Punta, Sv. Krševan kraj Glavotoka), preko rane romanike (Sv. Vid kraj Dobrinja, Sv. Lucija u Jurandvoru, Sv. Ivan u Baškoj) i zrele romanike (Sv. Marija u Omišlju, katedrala i Sv. Kvirin u gradu Krku) do gotike (Sv. Franjo u gradu Krku, crkva na Košljunu, frankopanska kapela u krčkoj katedrali, patricijske kuće u Krku). Otok Krk je posebno zanimljiv u etnografskom pogledu (narodni običaji, nošnja, domaća radinost, arhaični čakavski dijalekt, pjesme i napjevi).

29. KRK grad, luka i ljetovalište u istoimenom zaljevu, na jugozapadnoj obali otoka Krka.

Krk, antički Curicum (»splendidissima civitas Curictarum«), bio je u rimsko doba naselje s municipalnim uređenjem (ostaci gradskih zidova, rimskih terma s hipokaustom II./ I. st. prije Krista). Od IV. st. je sjedište biskupa. Najznačajniji arhitektonski spomenik Krka je katedrala, prvotno trobrodna starokršćanska bazilika iz V./VI. st. Današnja trobrodna romanička katedrala s početka XII. st. sa zvonikom iz XVI.-XVIII. st. nekoliko je puta pregrađivana i dograđivana. U lijevom je brodu frankopanska kapela iz XV. st. U crkvi se čuvaju gotička raspela, gotička plastika (Majka Božja s djetetom), čuvena frankopanska srebrna pala s prikazom Madone u slavi, djelo P. Kolera iz 1477., nadgrobne ploče krčkih biskupa XIV.-XVI. st., dva renesansna ambona i drvena propovjedaonica iz XVII. st. Među oltarnim slikama ističu se Polaganje u grob (Giovanni Antonio Pordenone) u kapeli na kraju desnog broda i četiri slike (Cristofora Tasca) iz 1706. U zgradi biskupije čuva se zbirka slika talijanskih majstora XVI. i XVII. st. i poliptih sv. Lucije (djelo Paola Veneziana, datirano poslije 1333.), iz benediktinske opatije u Jurandvoru kraj Baške. Na katedralu se naslanja romanička bazilika sv. Kvirina s bogatim plastičnim ukrasom pročelja i fragmentima romaničkih zidnih slika, Gospa od Zdravlja (XII. st.) ranoromanička je bazilika. Nedaleko je od nje jednobrodna franjevačka crkva iz XIII. st.; u unutrašnjosti drvena propovjedaonica s intarzijama i slika Madona sa svecima (Bernardino Licinio). Od profanih građevina ističu se kuća Kotter (romanički prozori, konzole u obliku lavljih glava) i Kanonička kuća s glagoljskim natpisom iz XI. st. Utvrde potječu iz različitih razdoblja. Najstarija je četverokutna kula na Kamplinu (1191.); zid i bastioni uz more građeni su u doba Nikole Frankopana (1407.); Kaštel s cilindričnom kulom, troja gradska vrata i ostali dio zida venecijanske su građevine iz XV.-XVI. st. Izvan grada ruševine su predromaničke crkve sv. Lovre, nekad u sklopu benediktinske opatije.

Kornić, naselje u središnjem dijelu otoka Krka, 6 km sjeveroistočno od grada Krka.

Župna crkva sv. Jakova Apostola podignuta je 1865.

U mjestu djeluje (i drugdje na otoku) škola glagoIjice. Glavna fešta je blagdan Svetog Jakova (25. srpnja) s obiIjeIjem pučke fešte.

Poljica, naseIje 12 km sjeverozapadno od grada Krka. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana ima četverokutno svetište iz XVI. st., brod proširen u XIX. st. te oltare sa slikama i skulpturama iz XVII i XVIII. st. Odijeljen zvonik sagrađen je 1768. U sakristiji se čuva gotički svileni i srebrni vez iz XV. st.

30. LEDENICE, naselje u području Vinodola, 9 km istočno od Novog Vinodolskog.

Nedaleko od naselja su ruševine utvrđena grada. Prvi put se spominje 1248.; napušten je potkraj XVII. st. Grad su opasivale zidine u koje je uklopljen frankopanski kaštel s obrambenom kulom. Stara župna crkva sv. Stjepana, romanička građevina, produžena je u XIV.-XV. st. i u dograđenu dijelu presvođena gotičkim svodom. Zvonik uz crkvu služio je i kao obrambena kula gradskih vrata. Na crkvu se oslanja gradska loža. U selu pod gradom sagrađena je na groblju crkva sv. Jurja 1716., a nova župna crkva 1827.

Gradić nastao u okviru frankopanskih utvrda Vinodola posjećuju ljubitelji starina iz Crikvenice i Novoga Vinodolskog. Područje Ledenica pogodno je za lovni turizam.

31. LOPAR, naselje na sjeverozapadnom dijelu otoka Raba, 6 km sjeverno od Supetarske Drage. Na istoimenom poluotoku sjeverozapadno od prevlake pruža se zaljev Lopar, a jugoistočno zaljev Crnika. Naselje je dobilo ime po crkvici sv. Marije (sta Maria Neopari), koja se spominje još u XVI. st. Na lokalitetu Punta Zidine (Rt Zidine) vide se ostaci antičke obrambene arhitekture. Po predaji u Loparu se rodio legendarni osnivač republike San Marino, klesar Marin.

32. LOŠINJ, Otok Lošinj naseljen je od prapovijesno vremena (gradine na brežuljcima podno Osoršćice i oko luke Malog Lošinja). U antici Lošinj i Cres imaju zajedničko ime Apsirtides. Na nekoliko mjesta otkriveni su ostaci rimskih vila (villae rusticae: Liski, Sveti Jakov, Studenčić kraj Ćunskog). U srednjem vijeku Lošinj je nenaseljen, pripada osorskim crkvenim i svjetovnim feudalcima, dijeleći stoljećima sudbinu otoka Cresa, sve do najnovijega vremena. - Iz razdobIja romanika sačuvalo se nekoliko eremitskih crkvica (Sv. Lovreč nedaleko od Osora, Sv. Jakov u istoimenom selu).

Prvi doseljenici s kopna spominju se 1280. Njihova su naselja stekla 1389., ugovorom s Osorom, samoupravna prava. Ime Lošinj u dokumentima se spominje prvi put 1384. Postupnim propadanjern Osora od XV. st. rastu značaj i uloga naselja Veli Lošinj i Mali Lošinj. U XVIII. i XIX. st. na otoku se intezivnije razvija trgovina, brodogradnja I pomorstvo. Nakon propasti Venecije Lošinj je pod Austrijom, odnosno Austro-Ugarskom, do njezina sloma 1918.; pod Italijom do 1943. God. 1945. pripojen matičnoj Hrvatskoj.

33. LOVRAN, grad i ljetovalište na jugoistočnoj obali Istre, 5 km južno od Opatije;

Turizam se u Lovranu počeo razvijati pred stotinjak godina (između 1891. i 1893.). Tome je pridonio turistički razvitak obližnje Opatije, tj. izgradnja 12 km dugog obalnog šetališta od Voloskog, preko Opatije, do Lovrana, koje je dovršeno 1884., te puštanje u promet električnog tramvaja na relaciji Matulji-Opatija-Lovran (1908.). God. 1905. mjesto je proglašeno klimatskim lječilištem, a brojni hoteli, kao i uređeni okoliš, učinili su Lovran mondenim zimovalištem. Tada u Lovranu borave mnoge ugledne ličnosti (Tomáš G. Masaryk, prvi predsjednik Čehoslovačke). Isprva je Lovran bio zimovalište, a nakon II. svjetskog rata razvija se kao ljetovalište.

Pod imenom Lauriana naselje se spominje u VII. st. Srednjovjekovna hrvatska općina, od 1275. pod vlašću je pazinskih grofova, potom goričkih knezova i naposljetku Habsburgovaca. Za vrijeme borbi uskoka s Venecijom dva puta je paljena (1599. i 1614.). Na gradskome trgu, uz srednjovjekovnu gradsku kulu i crkvu s romaničkim zvonikom, ima više baroknih kuća. Crkva sv. Jurja iz XIV. st., s gotičkim svodom iz XV. st., proširena je u XVII. i XVIII. st. Zidne slike - najkvalitetniji i najkompletniji ansambl gotičkih zidnih slikarija na kvarnerskom području - rad su dviju domaćih radionica: kastavske, koja izvodi slike na svodu i gornjem pojasu svetišta (kristološki ciklus, Majka Božja), te istarskog tzv. Šarenog majstora, koji slika u donjem pojasu prizore mučenja sv. Jurja, a na trijumfalnome luku Navještenje. Slike su izvedene 1470.-79. U crkvi su drveni rezbareni oltari iz XVI. i XVIII. st. i krstionica iz XVII. st. Uz more je romanička crkva Sv. Trojstva, obnovljena u gotici, u kojoj su konzervirani ostaci gotičkih fresaka iz prve polovice XV. st.

34. LUBENICE, naselje u središnjem dijelu otoka Cresa, 22 km jugozapadno od grada Cresa; Nepravilan tlocrt obzidana naselja s nekoliko aglomeracija jednokatnih kuća uvjetovala je konfiguracija tla na prirodno branjenu položaju. Lubenice su isprva prapovijesna gradina, a u srednjem vijeku - uz Osor, Cres i Beli - najstarije gradsko središte cresko-lošinjskoga arhipelaga. Očuvani su još istočni krak srednjovjekovnog zida i sjeverna gradska vrata. Jednobrodna crkva sv. Nikole (izvan zidina) iz XIV.-XV. st. ima brod i četverokutno svetište presvođeno šiljastim bačvastim svodom; u njoj je drveni gotički svečev kip iz XV. st.

35. LUN, naselje sa sidrištem Tovarnele na sjeverozapadnoj obali otoka Paga, južno od rta Luna. Na području Luna nalazi se više nekropola i jedna veća gradina (Gradac, iznad Stanišća) iz doba Liburna. U uvali Tovarnele nađeni su rimski novci, a tu se nalazi i starokršćanski sarkofag, u novije vrijeme dovezen iz Paga. U župnoj crkvi sv. Jeronima čuva se romanički kip sv. Mihovila, pronađen u ruševinama ranosrednjovjekovne crkvice sv. Martina na Punti Luna. U blizini zaseoka Jakišnice su ruševine crkvice sv. Ivana iz XIV. st., a u Vidasovim Stanovima ruševine crkvice sv. Vida, također iz XIV. st.

   Ispiši stranicu
  • VoxFeminae.net - Treba prevrednovati pojam svetog i pojam religije - razgovor s Juliom Kristevom
  • Forum.tm - CEKATE - animator kulture - dio serijala Kultura u kvartu, Branimire Lazarin
  • FilmNewEurope.com - Zagrebačko kino Metropolis europsko je kino mjeseca - razgovor sa Zlatkom Vidačkovićem
  • Lupiga.com - Medijima se nismo bavili četvrt stoljeća i eto dokle smo stigli - Ivica Đikić o medijskoj strategij

  • http://www.forum.tm/vijesti/cekate-animator-kulture-koji-je-odgojio-generacije-teslasa-i-koncarevaca-i-jos-uspjesnoOčito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
    Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
    Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
    Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpu